I dok se većina građana u toplini svojih domova i obitelji odmara u pogledima na ukrašena drvca i prigodne poklone, postoji na žalost i ona druga strana medalje, odnosno jedan veliki broj ljudi koji su ostavljeni sami na cesti bez krova nad glavom sa svojih par kuna i sa svojim problemima. Da upravo na ovaj Božić, hrvatski su građani potrošili više od onih iz susjedstva, ali čak i iz nekih zemalja EU. Taj podatak se stalno pojavljuje u medijima no on zasigurno nimalo neće pomoći napuštenoj djeci, umirovljenicima bez mirovina, hordama nezaposlenih, odbaćenim braniteljima, prognanima bez mogućnosti povratka isl. Ova naša zemlja sve više nalikuje na zemlju iz bajke - prinčevi i princeze šeću po prekrasnim dvorcima i trgovima naših gradova, kupuju dvorske halje, biserne cipele, i dijamantne kočije, a javni glasnici pozivaju ih na još. Kraljevi su nam pomalo umorni pa oni sve ovo rade uz svoje sluge koji raznose njihove milodare odabranim pomoćnicima te usput ponešto i onoj glasnoj rulji za koju se tvrdi da je gladna. No gladi nema, sve je ukrašeno svijetlima velegrada, a podrume i mračne slijepe ulice ionako nitko ne obilazi pa tu svijetlo nije niti potrebno. No upravo u tim mračnim ulicama i podrumima krije se naša gladna sirotinja koju su kraljevi zaboravili. Zaboravljenima je Božić kada podmire račune za život poput struje i plina ili neki drugi harač koji su kraljevi preko svojeg plemstva isposlovali. I tako, ova prekrasna bajka počinje se kvariti, ali zašto, pitaju se prinčevi i princeze, kada je ovdje sve "tako lijepo i kada je ovo najljepša zemlja na svijetu". Božić se mora kvariti upravo zato što on uistinu u našoj opljačkanoj sredini i ne postoji. Stoga i ne čudi poruka Kardinala Bozanića u kojoj se on osvrće na korupciju. Da onu istu koja je i stvorila izmišljenu zemlju iz bajke sa prinčevima i princezama i njihovim dijamantnim kočijama. Naša stvarnost je ružna i moramo je konačno postati svjesni. Kraljevi dolaze i odlaze, prinčevi se žene ili pogibaju, dijamantne kočije se kvare i bacaju, a rulja, ona uvijek ostaje tamo gdje je i zaboravljena - u mračnim predvorjima, uskim ulicama, malim podrumima, napuštenim domovima, ruiniranim kućicama, pokretnim prikolicama, teretnim vlakovima, neobrađenim njivama itd. Za razliku od kraljeva, prinčeva i princeza, ovi ljudi će vam se nasmijati i znati će cijeniti kada im samo pružite ruku kao blagoslov i razumijevanje koje im u ovoj našoj zemlji toliko nedostaje.
J.H.
Post je objavljen 26.12.2004. u 15:37 sati.