It's four in the morning, the end of December...
Nekako sam trivijalan sam sebi danas. Pa ću pričekat malo da se odtrivijaliziram. Da ne bi širio dalje taj svoj trivijalizam. Jer ako ovako trivijalan zatrujem i cijeli svijet svojim trivijalizmom neću više znati jesam li ja sam trivijalan. Kako mogu biti trivijalan u unutar sveopće trivijalnosti. Pa ću se žrtvovati zbog svog trivijalizma. Sve dok ne postane trivijalan. I onda kad mi trivijalni trivijalizam bude kompaktan, neću se više obazirati na svaku jebenu trivijalnost. A, i nekako mi je cijela ta priča trivijalna. Moram je pothitno trivijalizirati.
...and what can I tell you, my brother, my killer, what can I possibly say. I guess that I miss you, I guess I forgive you, I'm glad you stood in my way...
I zadnji trag dima iz boce nestao je u magli. Jebite se. Od srca.
Trivialization – Done.
Post je objavljen 26.12.2004. u 14:41 sati.