Pišem ti prazninu Božića bez tebe...znam da misliš, kao i ja, možda šetaš uz Bosut, prolaziš kraj lampe i sjećaš se moga zapitkivanja : " a po čemu je poznata ta lampa nasrid Vinkovaca?"
Želim ponovo svanuće s tobom, ponovo naše vino i kubansku glazbu...
Na poslu sam, u slušalicama glazba i sreća i tuga...Tuga...jer si daleko, a sreća, jer nisi samo sjećanje, jer te ne moram zaboraviti, jer nisi bio trenutak, trajanje si i ljubav, moje si postojanje.
Ovijena sam tvojom dobrotom i iskrenošću, opijena šarmom i tvojim "divanima". Da, Michelangelo, zato i "Sikstinska kapela", samo ti znaš da si ostavio bezvremeni pečat između dva grada. Zaplešimo ples ljubavi, dotaknimo se u snovima svaku večer kada oboje otvorimo našu kutiju snova. A možda sada, možda večeras, jer znaš da radim uspiješ se iskrasti i reći, halo - kuda žuriš - eto...kada izgovoriš tu riječ - riječ eto - još više te volim...
Post je objavljen 26.12.2004. u 11:24 sati.