Još prije 20 dana sam imao poziv da dođem u Sarajevo na proslavu Nove godine... htio sam voditi Red i dvije prijateljice... Nakon neke priče s Red rekao sam da mi nije bitno ni gdje idemo ni s kim, samo želim da budemo zajedno za to jebeno veče... S obzirom da u roditelji od Red bili protiv, rekao sam da je sasvim K.O. (ok) da ostanemo u Banja Luci iako mi se strašno išlo u Sarajevo... Jednostavno nisam htio da ima probleme zbog mene...
Odluka je pala - pošto je do mene očekivano da popustim - BL je izabran. Red će ugovoriti neki lokal s društvom i ićemo tamo... danas smo se čuli i kao dogovor za lokal je propao i biće zvano Red je neraspoloženo za izlazak za Ng i najradije bi ostalo kući, a gdje sam ja u svemu tome?
Imam takvu želju da danas nekog ubijem... Mrzim cijeli jebeni svijet... ja i moja očekivanja, ja i moji kompromisi... Rijetko kad popuštam - a onda kad popustim to mi se fino odbije o glavu...
Znam samo da ako me ispali za Novaka - brakorazvodna parnica nam ne gine!
Daleko smo mi od sreće, a ja je želim...
koliko dugo ćeš biti uz mene?
koliko još vremena djelim?
još zrno ili dva u pješčaniku tvog vremena?