Dobro vam božićno jutro i te stvari. Taj fantastičan dan rezerviran za familiju i sve. Kak je moja sestrična danas rekla na moj komentar kak ne volim božić, i to bez da se zajebavala, da ona božić vidi kao dan kad se i oni koji se inace mrze, podnose. I kak je to njoj baš ok, i onda ako se uspiju ne posvađat taj dan, možda se uspiju ne svađat i inace. Mili isuse. No, vjerujem da mnogi vide taj oh do boli iskomercijalizirani obiteljski blagdan tako. Božić je sad samo onak, laž. Ja sam s familijom gledal predatora i prežderavao se francuske. Mislim da je to ono, ok božić. Nismo se baš svađali. A onda se nađoh sa stanovitom mladom damom na partiji intime. Koja intima jebote. Uf, neam pojma, ne želim ni čitat kaj sam sve pisao u zadnje vrijeme, a bome ni u prednje, ni nikaj. Pročitao sam prije jedno 2 mjeseca svoj blog i bio mi je jebeno dosadan. Tak da brijem da više ne bude dnevničkih zapisa u momentu, osim ako je nekaj iznimno zabavno u pitanju. Jebote, čitam se i neugodno mi. Dosadno, patetično, debilno. Katafakinstrofa.
I to je odlično, oh, učimo od sebe ljudi, krasota jedna. I fakat nek vam svima bude ok ovo blagdansko razdoblje. Bez sranja, usamljenosti, depre, viška alkohola.:D Nije potrebno jednostavno. I fiju briju je bio ok. I opet sam se prepio, iz straha od dosade. Da, to je taj strah. Strah od dosade. Buka, masa ljudi, bla. Kaj da čovjek radi, osim lokanja? Nikaj. Pa loče. I to se mora promjenit jebote, loša spika do boli. Dakle. Imajte curu, imajte dečka, nađite nove, ostavite stare, jedite puno, jedite malo, igrajte igrice, idite na skijanje. Nadajte se da će bit bolje i da sve ovo oko nas nije baš tolika kurčina koliko nam se glomazna čini. Ak ima ovak glomazno loših razdoblja, valjda mora bit i jednako glomazno dobrih, ne bi li stvari bile u ravnoteži. I sretoh u zadnje vrijeme puno ljudi koji ne znaju kaj bi sa sobom u životu. Onak, nikaj im objektivno ne fali, ali jebeno su nesretni, nezadovoljni, kajgod, zato kaj ne znaju kaj bi sa sobom. Vi se ekipa, nađite.
Onima koji znaju kaj, al ne znaju kak, nek vas pogodi božanska munja načina u guzicu i nek se dogodi promjena. Oh da! Zlim ljudima želim da prestanu to bit, jer brijem da nije tak zabavno kako im se može činit. Škrcima da shvate da je to isto banana i da im ne valja. Neuroticima, šizoidima i sličnima da ako već ne mogu protiv sebe, da se okruže isto takvima, ne bi li napravili ravnotežu. Ili nek piju šarene tablete baš za to, ne dajte da vas sjebu pri terapiji. Prepametnima želim da jebu malo više. Bedacima isto. Droljama da nađu nekog ko će razumjet droljizam. Šupčinama nekog ko će ih izbalansirat i napravit od njih super svece koji pomažu čitavim narodima, ko iz američkih filmova. Hrvatskim glazbenicima želim da ih ne ostave cure, da ne ostanu bez pokretne i nepokretne imovine i da puno sviraju. I svima koji su kupili telefone na vip akciji, puno sreće, jer svi telefoni u akciji dolaze sa softverskom greškom.
Prošla godina, bila je loša, barem meni. Ne želim si da nadolazeća bude takva. Želim se ne nervirat oko ljudi. Želim prestat pit. Želim više svirat. Želim snimit album. Isto tak želim svima koji i dalje imaju nekakve irealne snove, da im se ostvare. Jer jebeš život bez snova. I jebeš francusku bez krastavaca i jaja.
Sretno li vam, te vam sretno da vam bilo, hrvati, te ostali narodi i narodnosti.
Post je objavljen 25.12.2004. u 07:48 sati.