Okay... danas mi je malo bolje. Ujutro sam bila s mamom u 4 ambulante i nitko me nije htio primiti. Covjece, kao da imam kugu. No, dobro, kasnije nas je primila jedna mlada i draga doktorica. (Valjda joj je bilo zao sto su me presetavali po gradu s 38°C temperaturom.) Kasno smo se vratili doma i nakon nekoliko minuta zazvonio je telefon. Vedrana. Usljedio je "prilicno" zanimljiv razgovor:
> Vedrana <: Ej, bok Andrea, Vedrana je.
> Ja <: Ej. Sta ima?
> Vedrana <: Ma, nista. Htjela sam te pitat kako si?
> Ja <: Bolesno. Imam temperaturu i moram piti nekakve cudne bijele tabletice.
> Vedrana <: Jao, bash mi je zao. Ako hoces mogu ti doc pomoc okititi bozicno drvce.
> Ja <: Moze, to bi bilo sjajno.
> Vedrana <: Odlicno. Jesi cula da su Matija i Selma profurali? Vidla sam ih u parku, zagrljene. Haha, to je bilo smijesno.
(Matija je jedan popularan decko iz nase skole, premda ja ne znam sta sve cure vide u njemu. A Selma je otkvacena i dosta zabavna cura.)
> Ja <: Ma da? Nisam znala. A, bas su i savrsen par.
> Vedrana <: Da. Cijela skola sad o tome trubi. Ma, vjerojatno ce se ozenit i imat puno male slatke djecice(smijeh).
> Ja <: Okay Vedrana, moram ic popit lijek. Vidimo se?
> Vedrana <: Vidimo se. U 6, ok?
> Ja <: Ok, aj bok.
> Vedrana <: Booooooooook.
(linija je prekinuta.)
Ha! Na neki nacin mi je bilo drago zbog njih dvoje, no bila sam pomalo tuzna sto ja nemam nekog tako bliskog. Mozda sam prezahtjevna? Ili jednostavno jos ne postoji Gospodin Savrseni? Ne znam... Uostalom, vrijeme ce ionako pokazati svoje;))). C YA!!!
Post je objavljen 24.12.2004. u 20:29 sati.