...već sagradivši mnoštvo zamaka gradova intimnih uvala nedostižnih klupa u nevidljivim parkovima
kasnije pa sve do sada utvrđena
a možda će se isto ponavljati i ubuduće
rugam se Aninoj dobi koju ona nikada nije imala
njezinom mentalitetu usidjelice a nije se nikada nigdje pomakla iz prostora orobljenog bijelim zahodskim pločicama na kojima je netaknut držač za žutu troslojnu rolu toaletnog papira i sjedeći na zahodskoj školjci
ustvari boraveći opušteno uzbuđeno smjelo u svojem mjehuru kojega se Eva ne može domoći i koji me čuva od njezinih ispada koji jenjavaju u zamračenoj prostoriji
Anu zazivam šifriranim lupetkanjem oštroga brida metalnog poklopca koji se usijeca u rolu toaletnog papira
da je nisam počela tako rano zapisivati
dočim sam putem nomenfilije krenula u zemljovide logoterapeutskih toponima
da je nisam iskoristila čas je zazivajući kao što se zazivaju anđeli čuvari i sveci zaštitnici
čas joj se rugajući kako bih prikrila Evine nesposobnosti i drhtnju i tjeskobu i strahove koje mi je ubrizgavala gurajući polomljene nokte u moja još nerazvijena ramena
da joj nisam pripisivala osobine bajkovite i jezive i svagdanje
Livia - - - - - - nastavlja se- - - - - -
Post je objavljen 24.12.2004. u 16:52 sati.