sagradio je planinu. savršeno glatku, ponosnu, ponornu; sa vrha, gledao je svijet kako se podastire u podnozju. svijet sto ne zastaje da sazna, svijet sto prolazi pored ovog vulkana misleci da gleda tek još jednu planinu... nisu znali.
on je znao. znao je za unutra. znao je da se tamo nešto krije.
negdje su vrata za unutra. ali gdje? gdje ih je stavio?
vrh planine bio je savršeno oštar. geometrijska pravilnost. želio je savršenstvo.
ali savršenstvo je samo pravilna kombinacija nesavršenosti.
Post je objavljen 07.01.2005. u 11:33 sati.