voljela je i minimalizam. rijeci, djela, facijalnih pokreta. uzbudivala ju je ta ideja posvemasnjeg mira, odsustva svega znanog, toliko suprotna ovoj pantomimi nje.
ali ipak - dovraga!- ponekad je tako voljela i pricati! sipati besmislice, hihotati se. tako je voljela viceve i steta, tako ih je rijetko pamtila.
doduse, rijetko je sta pamtila. "odusustvo svega znanog". taj joj je dio bio posvem savladiv. nazovimo to, u narodu, "selektivno pamćenje".
Post je objavljen 06.01.2005. u 09:01 sati.