nije trošio riječi. nisu bile tu za trošenje. bile su tu za pažljivo smještanje u konstruktivne sugestije, za minimalističko uređenje misli i kratko, obavezno općenje u stvarnosti.
tamo gdje je on stvarno živio, riječi nisu ni bile potrebne.
mislio je u pitanjima. dovoljni su znakovi.
nije se zamarao odgovorima. da, zanimali su ga, ali nisu mu stvarno bili bitni. nisu bili stalni, bili su apstraktni u svojoj podložnosti subjektivnom doživljaju. odgovori su prečesto bili iskrivljeni u vlastitom ogledalu. odgovori su se prečesto ljeskali baš nadohvat ruke,
odgovori koje je tražio bili su preblizu da bi ih stvarno želio.
pitao se da li je možda vrijeme da napusti obale i živi na kontinentu. oduvijek je želio ranč. a nije volio westerne. kontradiktirao se.
Post je objavljen 04.01.2005. u 22:29 sati.