Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pooka

Marketing

Stehen Sie auf, Herr Professor! - sluga Lampke Kantu, svako jutro, točno u 4.55.

Volim ovo doba godine. Kad noći prestaju biti dulje od dana. Uvijek se nadam da će mi se nešto lijepo dogoditi. I nekako se i dogodi. Ili je to autosugestija. Ili retrogradna argumentacija sa samim sobom. Dijalektički puls svijeta, kojeg ja tako ne volim, a nikako da mu umaknem, kao da se na trenutak poklopi u fazama i ja na miru mogu povezati dvije obale. Sugestija. Mir. E , mir. Mir je moj konačni cilj. E. Kad me ne bi vuklo. Jer kako da budem miran kad se sjetim nekog od trenutaka koji su me oduševili u životu. Onako kad je Oduševljenje osvanulo u neočekivanoj Happy Birthday! situaciji. Jadno malo Oduševljenje išlo je svojim skromnim hodnikom i onda je neko banuo iz slučajnih vrata sa strane i uz happy birthday parole i konfete napravio veselje kojeg se sa neumanjenim veseljem i danas tako rado sjetim. Tako ležim ja u kombiju, na zadnjim sjedištima, preko pauze na poslu, u nekom jadnom, spaljenom selu, među onim kabriolet kućama i gledam u krov, razmišljam kako bi bili lijepo da sam doma sa svojom dragom. I slušam radio. I čujem reportažu o tome kako je Županijski sud u Rijeci nepravomoćno osudio Mirka Norca jer je ubijao neke ljude. A ispred suda se crnila masa njegovih pristaša i jedva čekala na presudu. Win/win situacija. Ali ova što se dogodila je ipak malo slađa. Jer Norca su osudili. I zašto, i zašto, i zašto, i zašto nisam baš ja bio tamo ispred sudnice pa da kad čujem presudu, otrčim do prozora, otvorim ga, ugledam crnu masu ispod sebe i stegnutog grla, prvi se put u životu izderem iz sve snage: IZDAJA!!!, IZDAJA!!!. Jaoooooooooooo, zašto to nisam bio ja, zašto zašto, zašto, zašto, zašto......zašto ja nisam pokrenuo tu slatku lavinu kolektivne pasivne agresije i opravdanog samosažaljevajućeg gnijeva ispred palače pravde države u koju se ova crna masa zaklinjala dok je proklinjala njen najviši izraz: Pravdu. Mjesec dana iza toga sam na bilo što, što bi mi neko rekao na poslu uzvraćao samo sa: Izdaja! Izdaja! Ha, ha, ha....Idem putem i smiješim se. Dok Onaj što jede kokice u ovoj Happy Birthday situaciji, sjedi i smijeeeeeeeeeeeeeeeešiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii seeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee......... ha,ha,ha.

Post je objavljen 24.12.2004. u 11:12 sati.