činilo mu se da je bolje. stvari su opet poprimale naznake slojevitosti, tajnih simbola i skrovitih puteva podsvjesti, volio je tu psihodeličnost odnosa i bivanja.
prepoznavao se u refleksijama - ljudi ga uvijek žele, povremeno žele biti on - nije ih volio, te naporom iskarikaturirane grimase sebe razvajane oblacima. nije bilo srži. nije je moglo biti, reflektira se samo postojeće.
negdje je bio čep, negdje je on završavao preuranjeno, negdje su svi osjecaji gubili vezanost za korijene, za neki dublji dio. znao je da u njemu postoji niže, postoji još.
negdje je bio prekid, negdje je pukla veza.
nije znao zeli li je naći. nadležni centar za tu odluku bio je lociran u tom odcjepljenom području.
Post je objavljen 29.12.2004. u 14:49 sati.