Što to čini jedan trenutak posebnim, dan sretnim, a susret pretvara u blagdan… i je li sve samo čisti dar?
Ili se i od nas traži barem pružena ruka i vedra želja da nam bude ljepše?
Vječito pitanje koje posebno u ovim blagdanskim danima traži svoj jasan odgovor.
Ako živim u besprijekorno lijepoj kući
sa svakom stvarčicom na svom mjestu,
ali u kojoj nema ljubavi,
ja sam kućepaziteljica – ne domaćica.
Ako imam vremena za čišćenje, poliranje i ukrašavanje
a nemam ljubavi,
moja djeca se uče čistoći – ne dobroti.
Ljubav ostavlja čišćenje prašine u potrazi za dječjim smijehom.
Ljubav se smije sićušnim otiscima prstiju
na svježe očišćenom prozoru.
Ljubav briše suze prije nego obriše
proliveno mlijeko.
Ljubav podigne dijete prije nego pokupi igračke.
Ljubav je dar kroz iskušenja.
Ljubav prekorava, prigovara i razumije.
Ljubav puže s bebom, tetura s mališanom,
Trči s djetetom, onda stoji postrani
da pusti mladost da ušeta u odraslost.
Ljubav je ključ koji otvara poruku budućnosti
dječjem srcu.
Nepoznati autor