Neka je samo tamo negdje nedohvatno
jer kad priđe bliže
u meni sve podivlja
vrisne ona ogromna ravnica
polude zelena i modra moja mora
Odlazim od sebe daleko i još bliže
teško se sabirem
puno pijem i pišem pjesme
I zato neka ga tamo gdje je
jer i tako me uspije zaskočiti
s police ili TV ekrana
ili jednostavno iz sjećanja
Pa ga pronalazim posvuda
gdje treba i gdje ne treba
u ludilu i miru
u svakom svom pokretu
ili samo snu