Nekad smo divljali barem tri dana i večeri. Sad prozirem te novogodišnje dane kao laž u maskirnoj odori iliti uniformi. Nitkoga nikad nije zanimalo kako ćeš provesti božić. S kim ćeš biti u najluđoj noći bilo je i je jedno od sudbinskih pitanja. Zagrijavali bismo se od ujutro tridesetiprvog da bi se već dobro omamljeni bacali na svježe dotjerane cure, koje bi tek navečer počele piti, da bi umjesto s nama slavile sa svojim snovima o nama. Ne znam nijednu novogodišnju vezu koja je preživjela, jedno vrijeme je trajala između Darčija i Sonje S., al njih dvoje su i inače bili karijeristi, spremni između ostalog i na tako podle i svetogrdne radnje kakva je npr. prolijevanje pića, da bi se uspješnije zadovoljilo nešto tako sebično, kao npr. spolni nagon. Uvijek bi osjetio te vrhunske parfeme i uvijek sam znao da mi to ne zaslužujemo. S vremenom sam shvatio da i cure, neke svjesno, neke napolasvjesno, kalkuliraju s agregatnim stanjima te noći, odnosno nama omamljenim naivcima...
Post je objavljen 22.12.2004. u 18:44 sati.