Još jedan od bisera našeg ranije spominjanog četverostrukog muškog nerada je predložena naljepnica na mojim vratima: 'zabranjen ulaz za zaposlene', kao antipod onoj klasici na mnogim mjestima i firmama. Moje večernje predavanje se pretvorilo, sasvim namjerno, u seciranje i detaljno analiziranje moje malenkosti (hahaha, da me čovjek vidi, nasmijao bi se na 'malenkost'), uključujući sasvim otvoreno i otkrivanje onih dijelova mojeg karaktera koji nisu baš ružičasti... Hm, večer je završila sa nekim čudnim osjećajem, nekako na vjetrometini, bez mogućnosti ulaženja u ili sakrivanja iza ovih ili onih načina ponašanja. Nisam mogao praviti gucili bucili i fino se smješkati, nekako mi je bilo muka od toga. Mislim da je to što se desilo, sve te dobre i loše, verbalizirane i neverbalizirane psihičke slike o meni od tih 20-ak ljudi, mahom dugogodišnjih najbližih prijatelja, koji su bili tu, kao i ono što će se događati – prije svega mislim na njihove reakcije, svjesne i podsvjesne – čini mi se da će sve to proizvesti jedan veliki val introspekcije koja najvjerovatnije i neće biti ugodna za gledanje i suočavanje, ali će definitivno donijeti novi poticaj i zamah u mom životu. Idealan farewell, zar ne?
Post je objavljen 22.12.2004. u 15:32 sati.