Povodom zadnjeg nastupa u Osijeku, 22.10. tekuće godine, upitali smo pjevače sve poznatijeg vinkovačkog VIS-a «Septica», Bumušku Kušlua ( Milana Lazarevića – Zolju) i Govnara Smrti ( Dubravka Matakovića), o daljnjim planovima benda, situaciji u Hrvatskoj, eventualnim političkim aspiracijama pojedinih članova, stanju na cestama, problemu sve većeg odljeva mozgova, te mišljenju o vječnom pitanju koje muči ljudsku rasu – jesmo li sami u svemiru?
Odakle potječe naziv «Septica»?
GS: Pa... bilo mi je zgodno takvo žensko ime, ostaje u uhu. Neumjesno je uspoređivati sa Metallicom, iako je tako ispalo. U međuvremenu sam pronašao na internetu naziv Fuligo Septica – to ti je neka gljiva, lišaj ili nešto takvo, iako u biti...
BK: Ima i Artritis Septica!
GS:...hehe...Ima! Tako da je u medicini i u biologiji to, ovako, učestalo ime.
Kako je počeo rad Septice?
GS: Počelo je '97.-8., kad smo snimili neke narodnjake iz zajebancije. Onda smo '99. snimili «Nećemo promjene», pred izbore, kada su svi pričali da se trebaju neke promjene dogoditi.
BK: I bili smo u pravu. Dugoročno.
Što kažete na glasine da ćete nastupiti na Dori 2005.?
GS: Nikad. NIKAAAAAAAAAAAAAAAAAD!!!!!!!!!!
A planirate li neki veći nastup?
GS: Evo dogovaramo jedan koncert, prvi puta izvan granica naše domovine, u Sloveniji. Nastupamo sa Elektro Budom, to su bivši Kojoti i dijelom Majke, i tako.
BK: A svirat ćemo i sa instrumentima!
Kako napreduje snimanje albuma?
GS:Evo trenutno smo u pregovorima s nekoliko studija, samo se trebamo dogovoriti za termin.Nama bi odgovaralo idući vikend.
Čuli smo da ćete izdati najavni singl za predstavljanje svoje glazbe široj publici?
GS:Nismo razmišljali o nekom singlu za sada. Treba prvo sveovo posnimat. Ali snimamo spot za pjesmu «Gaće». Priredili smo scenu, i tako, a vidi ćemo da to što prije napravimo. U biti - spot je, ovako, emtivijevski, na način da je sniman bend uživo, sa nekim animacijama između. Neće bit neke radnje, onako – mi šetamo uz Bosut, pa neka djevojka prođe, i tako dalje, nego će biti snimka svirke. Zanimljivo kadrirana.
Kakvu poruku pjesma «Gaće» šalje mladima?
GS: Pa, tko je čitao između redova, shvatio je da poruka nije upućena samo mladima, nego i cijeloj upravi domovinskoj, vladi, saboru, i svima onima koji su nas doveli u ovakvo stanje, a gaće su samo svakodnevnica jednog čovjeka koji zaradi svoju plaću i za «gaće» ju mora potrošit cijelu. To je čista simbolika, ovaj, zbog one uzrečice kad «objesiš gaće na štap».
Kad smo već kod politike, jeste li razmišljali o nekom predsjedničkom tandemu?
GS: Ne. Politika me ne zanima. Nije ni ovo politika, ovo je socijala.
A jeste li vratili oružje u MUP?
GS: Nisam. Bacio sam ga u Bosut. Čuo sam da ima kamera kade dolaziš tamo...
BK: To je istina!
GS: ...pa te snime. «Nećemo ti ništa», kao.
BK: Ja nisam vratio oružje, ja sam svoje zakopao! Ali vratiću ga.
Da ste na vlasti, što biste napravili?
GS: Promjenio bih sve u državi. Na bolje, naravno. Ukinio bih poreze, ukinio bih...
BK: Legalizirao bih prostituciju.
GS: To isto... ne znam. Zabranio bih nešto.
Planirate li svirati u nečijoj predizbornoj kampanji?
GS: Da, planiramo. To će biti za enormnu sumu, ali pristat ćemo, makar to bili i oni Švajcerovi (Schwartzovi)...
BK: Ili Ljubini, hehehe...
GS: Šteta što je umro, ovaj... Šuvar! Da. Njemu bi badava svirali...ALI NA SAHRANI! I Branku Horvatu isto.
Za koga ćete glasati sada na izborima?
GS: Za Šuvara!
Ali to ne vrijedi.
GS: Onda za Mesića.
BK: Ma on je zicer, a kad vidimo protukandidate, možemo mu već sada čestitat na pobjedi.
GS: A i on je naš slavonac iz Like. I nema plave oči. I ima jednu obrvu. I nižeg je rasta. I nije homo kao što se priča.
Odnosi li se pjesma «Ništa kontra Tita» na pionirsku zakletvu?
GS: Ne. To je pjesma koja govori o pomirbi svih Hrvata. Trebali bi ustaše i partizani živjeti složno. Ali, srećom, ima ih još malo, pa vjerujem da će za par godina to sve biti iza nas. Neće imat smisla svirati više tu pjesmu, zato ju moramo što prije snimit.
Bumušku, pošto ste vlasnik licence za izbor čovjeka-grablji, možemo li znati tko je ovogodišnji kandidat?
BK: Branko Horvat.
GS: On je umro.
BK: E,da... čovjek-grablje bi trebao urediti njegovo posljednje počivalište. Ja mislim da bi naš Pajo Pakšu bio idealan za čovjeka-grablje. On ili Đurđa Adlešić. Antipatična mi je. Nadasve antipatična.
Jel Bosut još uvijek jedina bara u Hrvatskoj koja teče?
GS: Bosut ne teče. To je samo privid onoga gore, drezge i žabokrečine – malo se ljuljka kako vjetar ide. Ali stoji. To je dokazano. Empirijski.
Što, kao Vinkovčani, mislite o Goranu Baretu?
GS: Sve najbolje. Bare je naš stari Vinkovčanin, prijatelj, i legenda hrvatskog rocka, da nije otišao u Zagreb i napravio to što je napravio, stanje na sceni bi bilo potpuno drugačije, mislim – oni u Zagrebu mogu napraviti samo neki pop, ako ima što od rocka u Hrvatskoj, to dolazi iz Vinkovaca ili iz Rijeke.
BK: Ili iz Like.
Zbog čega?
GS: Ma to ti je takav tektonski poremećaj, tamo je nafta, umiru ljudi mladi, a u Zagrebu, recimo, žive 82, 83 godine, šta ti ja znam. Tko nije umro ovdje, ubio se.
BK: Ubijaju se noževima ispred gostione. Inače, u Vinkovcima ti žive divni ljudi.
Zašto Vinkovci nikada neće postati Divčibare?
GS: Ma sad jesu već, pomalo. To je zbog rata i narodnjaka. Nije zapravo zbog narodnjaka, nego više zbog mentaliteta. Posranog. Čim netko malo strši odmah te lupe po glavi. Ali to je na nivou države.
BK: A i zbog parenja između bliskih krvnih srodnika.
GS: Malo selo, brzo se krug zatvori i za čas se stvori vlakić.
Što očekujete od publike u Osijeku? Hoćete na koncertima ubrzo početi djeliti tekstove?
BK: Sada ulažemo u kupovinu velikog video-panoa, pa će publika moći pjevati. Bez nas.
GS: Ali bit će drugi tekstovi. Puno teži.
BK: Na hebrejskom, ili nekom drugom pismu. Zašto ne?
Kako se branite od obožavateljica poslije koncerata?
GS: Pa ne branimo se, nema ih baš previše. To je definitivno dezinformacija. U postotcima negdje 65 % nas smo oženjeni muškarci, stariji, ne diže nam se uvijek kada hoćemo. Ne znam. To se valjda pročulo da nas opsjedaju. Osim ovu dvojicu mlađih momaka. Njima se diže.
Kakve gaće nosite u privatnom životu?
BK: Sprijeda žute, a odostraga smeđe, kao i svaki normalni prosječni Hrvat.
GS: A na kraju mjeseca okrenemo.
BK: Da – da se izravnaju boje, a onda idu na pranje. Ja se čudim da me vi to pitate, vi ste mlada inteligencija, morali bi znati kako se gaće mijenjaju, kako se okreću, kako se nose...
Ali mi nemamo za gaće...
BK: Bit će, bit će... s faksa na posao, i onda po gaće.
Imate li nešto za poručiti studentima?
BK: Nek se jebu. Što više. Više u dupe, uže je.
GS: Evo jedna anegdota. Nije anegdota, više kuriozitet. Ma zapravo - priča iz života. Kad razgovaraju Kinez, Belgijanac, Rus, Slovenac,...
BK: I filozof i braća Medved.
GS: I kaže student: «Imam s čim, imam koga, ali nemam gdje!». Kaže penzioner: «Imam gdje, imam koga, ali nemam se čim!». I kaže filozof: «Imam koga, imam gdje, imam s čim, ali čemu sve to?». Ali sad dok je toplije možete na haubi, ako imate auto. Ili na tuđem, dok je motor još vruć.
BK: Možete i u dupe, da spriječite neželjenu trudnoću.
Kad ćete snimiti neku ljubavnu pjesmu?
GS: Ljubavnu pjesmu smo napravili do pola, pa su nas izbacili od tamo gdje vježbamo. Dijete neko u toj zgradi ne može zaspati navečer. Odmah počne plakati kad mi krenemo s probom.
BK: Zapravo, gledaj – bebina jedina komunikacija sa okolinom je kroz plač. Kad god joj nešto treba, ona plače. Kad je gladna, plače. Kad je tužna, plače. Kad mi počnemo svirati, plače. Znači, sve je u redu.
GS: A roditelji nisu išli kod doktora vidjeti zašto plače, da nisu grčevi ili nešto takvo, pa su nas, ni krive ni dužne, optužili samo zato što smo Hrvati!
Odakle crpite inspiraciju za pjesme?
GS: Iz života. Iz svega što nas okružuje. To su djelom autobiografske pjesme.
U tom trenutku je Govnaru zazvonio mobitel, pa smo iskoristili priliku da upitamo gitarista – Yukku – zbog čega ne može pogledati pilićima u oči?
Y: To je istina. Od ranih dana jedem samo bjelanke, od 4. godine. Ostao sam bez žuči tijekom tog vremena, ali ne dam se. Bio sam sudionik domovinskog rata i tamo sam ispraksao zanat, borilačke vještine, jaja naoki, kajganu. Nakon toga sam pobjegao, pa su mi kasnije došli za ordenje.
GS: Ništa ne znam o tome.
Imate li kakve spomenice iz domovinskog rata?
GS: Imam! Jednu. Imam odlikovanje što sam dobio, sa srebrnim vjencem.
BK: Ja nemam ni jednu zato što sam sportski sudjelovao u ratu '91., a spomenicu nisam dobio.
Kakvi ste bili u mladosti?
BK: Bili smo mršavi.
Koliko ste imali iz likovnog i glazbenog?
GS: U srednjoj? Iz likovnog 2, iz glazbenog 1. Onda sam ispravio, Profesorica je otišla u ludnicu, pa je došao novi nastavnik.
BK: Kao i profesorica iz fizike, to je bilo slično.
GS: Profesorica iz fizike je otišla u ludnicu jer nisam znao ono ispod slike. Pa sam na kraju imao 4.
Za kraj, imate li što za poručiti majkama studenata?
GS: Skinite antene, nema života u svemiru! Ja sam siguran da smo sami, ne samo u našoj galaksiji, već među milijardama galaksija.Tu nema nikog!
BK: I u televizoru ne žive mali ljudi. To je predrasuda...
Post je objavljen 22.12.2004. u 15:29 sati.