Stanko Andrić u Enciklopediji ništavila, pod natuknicom Novac, ima i sljedeći pasus: "Mogućnost da odjednom imaju mnogo novca nenavikle osobe nadahnjuje najbesmislenijim idejama. Moj ujak, čijem su ocu komunisti nacionalizirali velik komad zemlje, posljednjih godina sanja o tome kako će povratiti svoj posjed, smjesta ga unovčiti i onda, na povratku iz grada, odjednom uzeti dva taksija: jedan za sebe, drugi za svoj šešir."
Ova zgoda neobjašnjivo koincidira s jednim istinitim slučajem, koji se zbio u Istri dvadesetih ili tridesetih godina prošlog stoljeća. Tada je u mjestu Tinjan (između Pazina i Poreča) živio čovjek kojeg su svi zvali Mali Rade. Bio je arhetip sirotinje, nije imao ništa doli magarca i vozić (mala zaprežna kola), kojima je lutao uokolo i sakupljao, danas bismo rekli, sekundarne sirovine. Onda se pročulo da je dobio ogroman novac na lutriji. Kad je pošao po dobitak, kući se vratio posebnim, za tu prigodu unajmljenim vlakom: on u jednom vagonu, njegov šešir u drugom.
Post je objavljen 22.12.2004. u 08:08 sati.