Uvijek postoji povod, ali znamo da on ne mora biti svaki puta i uzrok.
Za mene je povod 26. Škola pedagoga održana u Šibeniku, a uzrok je osobno bavljenje darovitima, nadarenima, bistrima i odlikašima, jasno, sve je to vezano uz Novigradsko proljeće. Na zatvaranju škole pedagoga htio sam izreći jednu rečenicu, no kako na kraju svakog stručnog skupa uvijek preostaje premalo vremena, ja sam papir, na kojem sam zapisao ideju, ponio u džepu i donio ga u svoju osnovnu školu. A ta je rečenica čekala stručne suradnike osnovnih i srednjih škola naše županije do danas.
A rečenica glasi:
SVI SU UČENICI POTENCIJALNO DAROVITI.
To sam zapisao i to sam htio reći sudionicima skupa o darovitima. Oni koji su bili 21., 22. i 23. ožujka u turističkom naselju Solaris znaju da se u organizaciji Hrvatskog prosvjetno-pedagoškog zbora govorilo o darovitima, nadarenima, bistrima i odlikašima, da su prezentacije iz vrtića pokazale da se s «bistrićima» bave i odgojiteljice i stručni suradnici, da je radionica o darovitim učenicima u osnovnim školama privukla najveći broj učesnika, a da su srednje škole i domovi učenika imali vrlo zanimljive primjere rada s darovitima.
A današnje izlaganje pod naslovom «Daroviti učenik – dijete s posebnim potrebama» završio sam čitanjem svojih rečenica koje su mi zvučale kao da ih je napisao netko drugi.
(Svidjele su mi se.)
Kada govorimo ovdje i sada, onda je važno naglasiti da se bistro dijete može otkriti u vrtiću, da možemo uočiti nadareno dijete u bilo kojem razredu osmogodišnje škole, ali da je darovito dijete moguće prvi put vidjeti u nekom od razreda srednje škole. Ovdje i sada u našem odgojno-obrazovnom sustavu još ne postoji sustavno otkrivanje i praćenje darovite djece, pa svaki učitelj može u svom razredu otkriti neki novi, «začahureni» ili već pomalo obrađen kristal ili prirodni biser.
BOGATSTVO JE PRED NAŠIM OČIMA. Treba ga samo prepoznati ili uočiti.
Što trebamo učiniti da blago postane dostupno svima, a na najveću radost onih koji ga nose u sebi? Recept je vrlo jednostavan. Svako dijete ima pravo na najbolje moguće uvjete za razvoj svoje osobnosti i svojih kapaciteta. Mi u školama možemo ponuditi raznovrsne sadržaje i metode rada u okviru nastavnog programa, a još više u širokom izboru aktivnosti za sve učenike. Poštujući individualnost, raznolikost i posebne potrebe svakog djeteta, stvaramo prave uvjete da se bistro, darovito ili nadareno dijete razvije u produktivnog kreativca, a time u uspješnog i zadovoljnog pojedinca. Ne smijemo u tom radu biti samozatajni i tu se krije jednostavnost i učinkovitost recepta. Trebamo tražiti informacije ali još je važnije da ih dajemo drugima. Tako stvaramo ozračje u kojem postaje vidljivo da nismo sami u bavljenju posebnom djecom i povećavamo broj dostupnih primjera dobre prakse.
A dobra praksa uvijek daje dobre rezultate.
Tako je završilo izlaganje, onda sam zaspao i zakasnio na susret s «vlakićem».
Lenči i Karla nisu mi zamjerile. Hvala.
Post je objavljen 22.12.2004. u 02:02 sati.