Sad ću ja vas naučiti kako se pravi atomska bomba. Uzmete dva komada urnovog izotopa dvjestoneznamkoliko, koji je onako nestabilan, stalno emitira neutrone (ja mislim da je to gama zračenje, ne sjećam se), svaki komad u jednu ruku, neka budu malo poveći komadi za svaki slučaj (uzmite obavezno rukavice, biti će vrući) i onda zamahnete rukama i tresnete sa ta dva komada, jednim o drugog, sebi iznad glave. I to vam je fisija. Oni neutroni počnu rasturat uran na kripton i stroncij, koji su zajedno lakši od urana, masa se pretvara u energiju i BZUUUUUUM....imate kritičnu masu, malo sunce iznad glave i krater dubine 50 metara ispod nogu. Od vas nije ostao ni jedan jedini atom na okupu. Eto.
Svi se nadaju da negdje na svijetu kuca srce njihove savršene druge polovice. Njihove srodne duše. Njihovog unikatnog komplementa. Kad se takvo dvoje sretnu, spajanje je bezgrešno, nekadašnja granica se više ne može ni nazrijeti, savršena cijelina, a cijeli se univerzum veseli tom od iskona predviđenom spajanju. A opet...možete dobiti Hirošimu i Nagasaki. Jebiga.
Post je objavljen 22.12.2004. u 00:53 sati.