Vidjela sam da uporno zurite u mene i vidjela sam da nastojite Variju nametnuti Heleni. Nemam ja ništa protiv Vas. Ne govorim Vam Vi zato što sam toliko mlađa od Vas, nego jednostavno zato što ne mogu prisiliti sebe govoriti Vam ti. A istina je da ste me mogli uhvatiti kako gledam njega, bila sam smotana, ali osjećala sam se jakom, jer je moja ljubav jaka i nitko je ne može razrijediti. On mi je tako rekao i još je dao usporedbu s vinom, vodom i bevandom i ja ću ga voljeti cijeli život. Toliko od mene.
Kada nahrupe pisma, ovako usitnjena ili uvećana, jer pisma nikada nisu po mjeri osjećaja, uostalom, tko je taj koji bi odredio vrijednost te mjere i još se prihvatio posla označavanja metričkih zona, kada nahrupe ovako usitnjena ili uvećana pisma ne sluti na dobro, Djevojčica je svjesna svoje ugroženosti i smiješnoga uzorka na svojem kišobranu, možda je štoviše svjesna kako njezino vidno polje ne će nikada doprijeti do istozvučnih uzoraka na Elizejskim oblacima odakle se sve ovo i još mnogo toga nagađa, pa se nešto i pogodi ili dogodi, u svakom slučaju, samo i jedino iz te njezine ugroženosti proizišle su riječi kojima ona barata usporeno, jedva čekajući da ih napusti, kao da blatnim rukama dotiče drago kamenje, kao da mačističkom tučku umjesto svoje plitke kišne ozonske modre rodnice nudi staru ljubičastu krpenu pičketinu koja visi dva prsta ispod ruba tijela gledamo li ga iz kuta bokocrta
I bi smrt, jednostavna, naglavačke postavljena, dobrodošla poput kiše izmoljene u nekom od Gospinih svetišta, bi smrt po mjeri rezidencije iz koje dopiru imena i lica do mojih izmišljaja koji se podižu i lebde poput aure dok se utapam u dvosjedu boje frapea od banane u dvosjedu u foajeu hotela gdje su smještena sva ta jeziva lica i imena gdje se traže navlače razodijevaju množe gutaju međusobno uvijek međusobno i sva je tuga i nevolja u tome
Livia
Post je objavljen 21.12.2004. u 19:41 sati.