Kao prvo, da se razumijemo: meni Marinko Božić nije u rodu. Jest da je senzacionalistički pisao, baš kao i ja, i da je stekao slavu na idiotima i glupanima, ali njegov ST je goli trupac spram mojeg časopisa. Postoji još jedna činjenica: kružile su glasine da je on peder. Ja peder nisam, tako da ni ta veza ne dolazi u obzir. Dakle meni Božić nije ništa, čak ni novinarski autoritet.
Što za istinu jest meni Božić?
To je dan kada na ulici nema nikoga; dan kada su birtije zatvorene; dan kada bih ja trebao biti u kući i grickati nokte od dosade. Sjediti na podu ispred bora i gledati kineske žaruljice kako trepću i uništavaju mi očnu rožnicu i mijenjaju amorfnu strukturu leća, pa da nakon toga svog škrakljavog Jimija vidim kao debelog bernardinca; ili slušati resku melodiju istih lampica đingl-bel, đingl-bel, i nakon toga ustati i srušiti se na slamu podno bora. Ništa mi to nije Božić.
Možda puna zdjela francuske salate... Da razmislim: francuska, šunka, guska, kolači, vino, pivo, rakijica, bambus. Hm…ni to nije Božić.
Polnoćka, petarde, pijanci, razuzdane studentice, narodnjaci, babe koje su samo na taj dan budne do 2 u noći, snijeg, bljuzga…. Ne.
Božićni kič! Niz kuća ko u Las Vegasu, milijarde lampica po balkonima, prozorima, krovovima, borovima, psećim kućicama, banderama, kravljim rogovima, ribicama u akvariju… Odvratno.
Merkatone, Merkator, Getro, Metro, Konzum, Gift-šop, šip-šop, pekara, poljoprivredna zadruga, lokalni gazda trgovačkog lanca (dvije trgovine i kiosk)…a-a, za to para nemam – to nije Božić.
Velečasni koji ubire danak narodu koji nema, a misli da će pare koje crkvi dade, Bog vratiti trostruko… to je najmanje Božić.
Sto mu reptila! Što bi onda za mene bio Božić?
…
…
Znam!
Onaj mali čupavi panker kojem je ime bilo K, a prezime Božić. Jeeeeee. Taj tip je za mene Božić. Njega osobno znam. Njegova mama je dizala kredite i sjebala jamce. Nakon toga su netragom nestali. To je za mene Božić.
temu zadao: gdin drito
Post je objavljen 21.12.2004. u 15:53 sati.