10.07.2004.
MARKI DA BERGERAC
Otkad je došla u posjed zuba, Markin ljubavni život pokrenuo se s mrtve točke. Napokon ima komada. Upoznale su se u gejlezbo discu, gdje je bilo veoma mračno. Atraktivna cura opijala se sama u kutu, te tugovala i slinila za svojom bivšom. Marki je smjesta ponudila rame za plakanje. I sve ostalo. Sad su u vezi. Seksualnoj. Dopisuju se preko neta. A poruke su seksplicitne, hvali se Marki i pokazuje mi korespondenciju.
Stvarno, cura joj doslovno piše:
«Draga moja neodoljiva M!
Najrađe bise utopila u dubini tvojih plavih oći. Ćeznem da zarinem prste u tvoju bujnu plavu kosu. I nočas sam opet sanjala tvoje preljepo tjelo, koje je idealni spoj između Šakire i J. Lo. Ljubljena Martina, ne nalazim rječi za sve što osječam i nemogu izreči…»
No, zato Marki može izreći sve, pa njezine izljeve ne bih citirala. Da ne završim na sudu zbog dilanja pornjave.
Ipak, nešto me kopka.
Marki nema plave oči, ni kosa joj nije plava. Niti bujna. Tijelo ima, to je točno. Ali ni izdaleka ne podsjeća na Shakirino. A o J. Lo da ne govorimo. Osim toga, stvarno se ne zove Martina.
U čemu je catch?
Nakon kraćeg unakrsnog ispitivanja saznala sam istinu. Cura je bila očajna, a Marki je uletjela s ponudom koju je nemoguće odbiti. U stanju alkoholiziranog beznađa.
Naime, da je spremna odglumiti fatalnu Martinu, onako neobavezno, preko neta. I tako neutješnoj curi pružiti iluziju da je voljena. Koja, zapravo, nije iluzija. Jer, Marki se zatreskala do daske. I nada se dramskom obratu. Onom, kad lijepa Roxane shvati da ne voli otmjenog Christiana nego nosatog, ali elokventnog Cyranoa.
Idealistkinja je moja frendica Marki, misli da život stvarno oponaša umjetnost. I da će cura s vremenom progledati. Što se neće desiti. Jer ljubav je slijepa. I glupa. A bome, znade biti i grdno nepismena.
10.07.2004.
WHY DO FOOLS FALL IN LOVE
Možda vam se opis događaja u prethodnom postu čini pretjeranim? Uvjeravam vas da nije. Marki je veoma romantična i spremna je učiniti neopisive ludosti zbog ljubavi.
Kad joj se dopala mlađahna blagajnica centralne lezbo udruge, lijepila je plakate koji pozivaju građane na donacije. Bez naknade, usred bijela dana, dok je kiša lijevala, čak i u kvartovima gdje su i pokojne bakice glasale za HDZ.
I tek što je obavila tu mukotrpnu dužnost, ispostavilo se da mlada dama više nije slobodna. Našla se u pritvoru, kad je financijska policija utvrdila izvjesne nepodudarnosti u ulazima i izlazima fonda.
Tko zna kakvu bi glupost Marki počinila, samo da i nju zatvore zajedno s blagajnicom, da se u međuvremenu nije iznenada zaljubila u simpatičnu stand-up komičarku. Ova je baš bila u koroti, nakon što je sahranila voljenog pekinezera Baltazara, koji je 20 godina bio član obitelji. Marki je dala sve od sebe da je oraspoloži i trgne iz depresije. Iako nema sluha, svake bi večeri došla pod njezine prozore i otpjevala «Volim te, budalo mala», praćena od amaterskog limenog banda i jašući na ramenima dvometarske biseksualne poštarice.
Kad je dobila sudsku zabranu pristupa komičarki, zaljubila se dotičnu poštaricu. I njoj je izvela isto, samo što je ovog puta jahala na magarcu, veoma veselom stvorenju, koje je pjevalo zajedno s njom. No, onda je i poštarici umro kućni ljubimac, mačak Melikor, od srčanog udara.
Može se reći da sirota Marki stvarno nema sreće u ljubavi. Tko zna zašto? Bit će da joj je takva karma…
11.07.2004.
MARKINE MEDITACIJE
«Ne kužim i ne kužim…Zašto kod nas sve mora biti glupo i nepotrebno komplicirano», jada se Marki, «čak i gejlezbo scena?»
Aha, cura iz disca pomirila se sa svojom bivšom, fatalnom Martinom. A Marki je opet izvisila.
«Ako žena brije glavu, a ne brije noge i oblači se u kožu, onda je muškarača, ružna, fuj i ne može si naći curu», nastavlja Marki, «ako nosi haljinice, štiklice i šminkice, onda svi misle da se nastoji svidjeti muškarcima i cure iz principa neće imati posla s njom…»
«Hm», koncentriram se u nastojanju da objektivno sagledam situaciju, «a da, za promjenu, prigrliš casual stil, nešto umjereno, nenapadno?»
«Misliš da se maskiram u prosječnu strejtericu», podrugljivo će Marki, «u uzornu majku i domaćicu, koja šeće okolo u šlafroku, s viklerima, kao Marica Hrdalo, dok je bila u naponu snage?»
«Ja ne nosim šlafrok i viklere», morala sam primijetiti, «i nisam krštena kao Marica, za razliku od tebe.»
«Ti si izuzetak koji potvrđuje pravilo», poklopi me Marki, «osim toga, družiš se sa mnom, pa ja pozitivno utječem na tebe. A zamisli da si prepuštena strejterskoj ženskoj škvadri iz kvarta, ha?»
Zaista, grozota! Ispijanje bezbrojnih prozirnih kavica i prepričavanje uvijek istih tračeva, između kojih je vječni br. 1 – «ste čule kaj se priča o onoj Marici, zvanoj Marki, koja živi u kući na ćošku, kraj trafike?»
Naravno da sam čula, iz prve ruke.
A da one čuju sve što Marki meni kaže, pale bi u katatoniju od šoka.
Stvarno, kad bolje razmislim, malo koja strejterica ima privilegiju saznati sve o tim zamršenim gejlezbo odnosima. Tako kompliciranima, da što više o njima znam, to manje razumijem. Ipak, tješi me što nisam jedina. Jer, Marki nujno ispija moju prozirnu kavicu, dok joj pogled zbunjeno luta u daljinama. I tiho mrmlja: «Ne kužim, ne kužim, ne kužim…»
11.07.2004.
BUDDY-BUDDY STORY
«Pokušavala sam skužiti gdje griješim», priča Marki, «tražila sam savjet od iskusnijih, neki dan na lezbo-chatu. Razgovarala sam sa tri starije butch…»
«A?»
«Vi, laici, zovete ih – muškarače.»
«Aha!»
«Kad sam se požalila na svoja brojna loša iskustva, ismijale su me! Da tko mi je kriv kad sam mekušac? Sa ženom treba grubo i nemilosrdno, tek onda te cijeni! Nikad ne pokazuj da ti je stalo. Umjesto toga, slomi joj srce, baci ga hijenama i smij se grohotom! I tako više puta, sve dok ti ne dopuže natrag, na koljenima. Nemoj se zaljubiti! Žene su kučke, ne zaslužuju tvoje osjećaje…i…šmrc», ponikne Marki glavom i otare suzu, «ja to sve znam, ali ne mogu. Natjerati sebe da se ponašam kao muška šovinistička svinja. Ja sam lezba koja voli žene…buhuhu…»
«A one druge lezbe, koje ne vole žene, one imaju uspjeha u ljubavi?»
«Nego! Jedna ima vezu sa suprugom lokalnog tajkuna, druga fura paralelku sa dvije studentice, a treća svakog tjedna ima drugu.»
«Znaš što, Marki», rekoh uzrujano, «možeš biti sretna i ponosna što nisi kao one. A večeras na chatu reci da si danas imala ludi seks sa udanom frendicom…»
«Misliš ozbiljno?»
«Ni u ludilu! Nego im samo reci tako!!! I možeš me slobodno opisati i navesti moj nick.»
«Razmisli, stara, kaj ak' se pročuje?»
Nek' se pročuje, baš me briga! Toliko, valjda, mogu žrtvovati za best-frendicu. Nego što ću? Dopustiti da je ismijavaju bahate butch lažljivice?
11.07.2004.
COMING OUT
Drage blogerice i blogeri, kao što sam nagovijestila u ranijem postu, postoji mogućnost da slijedećih dana čujete neke čudne glasine o meni. Kad dopru do vas, ne dajte se zbuniti. I nikako nemojte razuvjeravati sugovornike. Pa što ako se priča da sam gej? Vjerojatno i jesam. Možda ne u striktno seksualnom, ali u jednom širem, humanističkom i postmodernističkom smislu, svakako.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka
Post je objavljen 20.12.2004. u 23:30 sati.