Frižider od kojeg se teško odvajam (iz striktno financijskih razloga) stariji je od mene. A to su zavidne godine za jedan frižider.
Kako stari, tako postaje osjetljiviji.
Zahtjeva više pažnje. Otopiti ga trebala bi biti svakodnevnica.
Ponekad skroz poblesavi. Ili se ne gasi uopće, ili mu je teško startati (razgovor prokušano pomaže).
I tako on meni čuva hranu, ja njega čistim i tetošim (prava simbioza), seljakamo se zajedno.
Ali sad je već postao prezahtjevan.
Odlučeno je, u kuću mu je prilaz zabranjen!
Neko vrijeme sam ga zanemarila.
A on prepun.
Jučer zasučem rukave i upustih se u bitku.
Pitanjce.
Pretpostavimo da se nešto zapljesnivilo. Iz toga krenula mahovina, evoluirale nove vrste.
Ja sve bacila u wc i pustila vodu, a iz cijevi su kasnije dopirali krikovi.
Bi li se to moglo smatrati ubojstvom, genocidom?
Ne priznajem NIŠTA! Samo se raspitujem. :)
Post je objavljen 20.12.2004. u 11:24 sati.