veselje je stiglo u moju kuću, pod moj krov, pod moju mišku, u njedra bijela, u svatovski čas, u raspamećeni tren, niz padinu bez snijega, mogla bih se sanjkama spustiti baš.
kakva je tuga bila nostalgična takva je sreća futuristička,
oh, sinoć je na televiziji igrao brazil,
izgubio je od maroka jedan sa dva,
nisam više ni pita ni šampita ni leptirov krik
gusjenica što gmiže, jedan od one djece hir
to sam ja, od nedaće srodna svakom svjetskom endemičnom stvoru...
oj bjeloglavi supovi ubijeni, nikada više zamahnuti krila nećete,,
šteta
ja ipak hoću...
Post je objavljen 20.12.2004. u 09:59 sati.