Tišina je nekad opaka stvar- sve dok ne zazvoni telefon i oblaci se zaljuljaju pod našim pogledima jer dobro si dobro si dobro...
Pretvaram se u sanjača sljedećih dana, pišem SOUNDTRACK čekanja.
Istrenirani sam primjerak vrline- strpljenja, čekanja, pogledivanja.
Odsutnosti pretvaram u prednosti i pazim da se previše ne sprijateljim s Jackom, ne otuđim.
Sva se mora i sva ljeta ljuljaju u meni- pijem pivo sunca, svjetlost trepećem dok brojiš mi trepavice- i sanjam :
Kako je netko probudio tečost
Naših ruku i mi se prožimamo
Kroz susrete mora i oblaka
I naši horizonti
Ostavljaju tragove daljine
Da srest ćemo se skoro
Zagasiti, boje žarkih proreza
Kojima kidam vrijeme.