hm...htjedoh vas ustavri obavjestiti o nekim cinjenicama vezanim za mjesecarenje,ali evo,nije mi prvi put da se predomislim usred pisanja...
zaljubljivanje preko neta...hm,da li je moguce?postoje li prednosti?nedostatci?
Rec je o "romansama -- zaljubljivanju preko Interneta". Rezultati su pokazali da jedna od deset devojaka ili zena, zavisnica od Interneta, zavrsi u ljubavnoj vezi odnosno u krevetu sa muskarcem sa kojim je prvi kontakt ostvarila prilikom "cetovanja" odnosno kroz neku slicnu formu komunikacije na ovoj globalnoj mrezi. U svojevrsnoj anketi koju je sprovela psiholog Kamel Hejs ucestvovalo je dve hiljade zena -- sekretarica, sluzbenica i studentkinja. Njima je prosledjen skup pitanja vezanih za "romanticna prijateljstva" koje su uspostavile tj. ostvarile zahvaljujuci Netu...Savremeno vreme u kome zivimo pruza obilje razlicitih (ne)pogodnosti, te podatak da jedna od deset zena ili devojaka koje flertuju preko Interneta uspeva da se sretne sa tim "interesantnim tipom" koji ju je sarmirao svojim dosetkama, duhovitoscu i nacinom razmisljanja, pa i to da su neke od njih na takav nacin pronasle coveka svog zivota, mozda ne bi trebalo da nas iznenadjuje. Medjutim, namecu nam se i neka pitanja. Sta li ce tek biti u skorasnjoj, pa i daljoj buducnosti? I, mozda jos vaznije: da li mi to zaista idemo ka jednom savrsenijem vremenu?
e ovo sam nasla na jednom siteu...e sada,moje vidjenje toga,ili pak moj pokusaj analiziranja ovog savremenog "problema"...
je li normalno zaljubiti se u nekoga koga nismo vidjeli nikad u zivotu?mozda smo vidjeli sliku,mozda smo izmjenili romane i romane recenica po kojima smo dobili utisak da je to-to!
hm...
do prije jedno 100(a mozda vishe ili manje)godina u svijetu je josh uvijek bilo zastupljeno misljenje da se supruznici ne moraju voljeti,da bi se uzeli,nego da ce to doci vremenom,smao od sebe,dok budu zajedno zivjeli i djelili tugu i bol...
nakon toga je dosao period kada su mladi ljudi buntovnicki poceli sami birati svoju sudbinu...sami odlucivati o tome s kim ce biti,i za koga i kad ce se na posljetku vezati bracnim ugovorom...
josh uvijek u nekim zemljama,gdje vlada patrijahalno ubjedjenje,djevojke nemaju pravo birati s kim ce biti,stavishe,cim budu "fizicki" spremne(po misljenju svoga,oca,strica,i ostalih muskih clanova obitelji) za brak,dobiju ponudu(visheje naredjenje nego ponuda,al eto)da se udaju za mladica s kojim je njen otac mozda sklopio nekad neki ugovor,ili zeli surajdivati,i za kojeg se smtra da je "dobra prilika" za jednu djevojku...
a sada,sada se mi ovdje,u "naprednijim zemljama"(o tome sad nemam namjeru raspravlajti),imamo mogucnost da se upoznamo s nekim preko interneta,ne uzimajuci u obzir kako ta osoba izgleda,ili da ta osoba ne zna kako mi izgledamo,i reci sve sto zelimo,bash iz sljedeceg razloga:kada se jadamo,pricamo,govorimo jedno drugom tajne,ta osoba nas ne gleda u oci,i ne vidi nash stid,uzbudjenje,ili nesto drugo sto bi ga moglo pokolebati...lakse je reci istinu kada niste suoceni s njom lice u lice...
hm...prednost?mozda...
pa recimo,id a smo vidjeli sliku,i da nam se ta osoba dopada fizicki,i mi njoj,i da imamo slicne interese,da se super slazemo ovako kad pricamo...sve to moze da stoji,ali...zar nisu pogledi,dodiri i poljubci,strast,ono sto moze da pokaze bolje od rijeci sta osjecamo?
zar mozemo osjecati nesto sto nema ni boju,ni miris,ni okus?
hm...
mozemo...
bar ja mogu...
dal je moguce tu internet zanimaciju pretvoriti u real-life zaljubljenost
?
dal je moguce biti s tom osobom,i odrzati hemiju s neta,i uzivo?
josh ne znam..,