Slijedi osam eseja o koji su derivacija FILOZOFIJE ISHODIŠTA.
NOVA TEORIJA EVOLUCIJE
Autor: Geza Zake
UVOD
U nedjelju 15.ožujka 2004. na televiziji je govorio genetičar dr. Radman o potrebi dijaloga između znanstvenika i teologa jer procesi promjena u svijetu postaju dramatični usljed eksponencijalnog rasta znanstvenih inovacija. To uzrokuje velike razlike i probleme između bioevolucijske matrice čovjeka i utjecaja ljudskih proizvoda na život čovjeka. Dramatičnost se poglavito očituje u tome što se paralelno odvija nekoliko procesa koji ukazuju da je nužno redefiniranje nekoliko važnih tradicionalnih paradigmi koje više ne funkcioniraju u rješavanju problema koja naviru sa svih strana. Radman je ukazao kako je istina da znanost rješava probleme, ali je isto tako istina da znanost istodobno i stvara probleme koji se tiću svakog čovjeka i čovječanstva. Na primjer imamo znanstvenu medijsku i informatičku revouluciju svijeta, ali istodobno imamo i apsolutno prislukšivanje. Ili, sve veći je broj prometala na zemlji, u vodi i zraku, te prema svemiru. Skračuje se vrijeme putavanja, uvečava kapacitet prenosa ljudi, materijala i proizvoda, ali istodobno sve to djeluje i na dinamiku života i stvara probleme u ekologiji i energetici. S druge strane teologija se teško snalazi pred eksponencijalnim rastom promjena koje se sve više tiću samih temelja biblijskih religijskih izvora i istodobno temelja čovjekove egzistencije. Zato smo suočeni sa činjenicom da se tradicionalno poimanja znanosti i religije produbljuje s pojavom nepoželjnih divergencija koje su započete još početkom prošlog stoljeća znanstvenim materijalizmom - marksizmom. Umjesto poželjne konvergencije sve više se obnavljaju stare ateističke teze da je Crkva i religija barijera napretka znanosti i svjetle budućnosti, možda još žešće i opasnije nego za vrijeme " velikog filozofa ateiste " Fojerbacha, jer iza suvremenog ateizma stoji dio materijalističke znanosti. Uporno se povlače argumenti poput sudbine Giordana Bruna kojeg je spalila religijska dogmatska inkvizicija, a izostavljaju se promijene koje su u međuvremenu nastale, kao na primjer, da u Vatikanu djeluje znanstvena zvjezdarnica i da se u Vatikanu održavaju znanstveni skupovi na kojima učestvuju i visokorangirani znanstvenici svijeta. To samo pokazuje veliku neupučenst dijela znanstvenika što se događa u teologiji, za razliku od teologa koji budno prate što se događa u znanosti. Uzrok toj divergenciji je u tome što ni jedna strana još nije spremna na komplementarni dijalog u funkciji revizije tradicionalnih vjerovanja i tumačenja istina bilo da su religijskog ili znanstvenog podrijetla. Prvi korak u približavanju zananosti i religije trebao bi biti da znastvenici konačno priznaju da sve znanstvene istine nisu istine kako se to pogrešno uzima i propovijeda po učionicama svijeta , a teolozi bi trebali shvatiti, da je nužna drugačija suvremenija interpretacija biblijskih poruka. Sve su to činenice koje mnogi već uočavaju, ali nema intelektualne volje i hrabrosti da se pristupi preispitivanju starih i istrošenih postavki i vjerovanja. Već je odavno besmisleno govoriti o religiji kao " krunici i tri očenaša ", ili o kopernikanskoj znanosti kao razmeđu između povijesnog neznanja i znanja zato što je Kopernik svoje suvremenike, a zatim cijelo čovječanstvo uvjerio da je velika znanstvena istina kruženje Zemlje oko Sunca, a ne Sunca oko Zemlje!? Taj simbol znanstvenog uma nitko ne preispituje, već se uzima kao apsolutna istina znanosti, kao znanstvena DOGMA. Onaj tko bi se usudio posumnjati u tu znannstvenu dogmu odmah bi bio označen umobolnim, a da kojim slučajem ustvrdi da kruženje Zemlje oko Sunca nije neka naročita istina, taj bi prema vlastitom iskustvu bio izložen mentalnom linču isto kao što je Giordano Bruno bio izložen fizičkoj torturi. Razlika je samo u tome što je prva inkvizicija bila Crkvena, a druga je znanstvena, a što je zapravo Istina nikoga nije briga, čak ni filozofe!?
Dakle, izlazim s tezom da spoznaja o kruženju Zemlje oko Sunca nije neka naročita znanstvena istina na koju bi se čovjek trebao ponositi, jer uz tu istinu postoji i druga, nešto malo veća, koja kaže: Zemlja zajedno sa Suncem u prostoru svemira opisuje spiralu, a ne kružnicu! Reći da se Zemlja okreće oko Sunca i reći da Zemlja opisuje spiralu i oscilira u prostoru svemira su dvije potpuno različite interpretacije onoga što se zapravo događa kod makrokretanja svemirskih objekta. Spoznaja da Zemlja opisuje spiralu te da oscilira oko Sunca, a ne samo kruži oko Sunca je kraj stare i početak nove inteligencije više razine. Ta nova inteligencija na makrorazini spoznaje isto ono što je već spoznato na mikrorazini kod atoma i molekula. Povezivanje mikro i makrofenomena prepoznavanjem valno - kvantnog, spiralnog i oscilatornog fenomena kretanja Zemlje i Sunca u svemiru otvara nove umne mogućnosti čovjeka s implikacijama na sva područja umnosti čovjeka. Jedna od implikacija je spoznaja o neminovnosti kovrgencije religije i znanosti, a ne međusobna isključivost i zatiranje.
Znanstvenici vrlo često samouvjereno nastupaju s mišljenjem da je znanstvena metoda apsolutna , da su znanstvene istine jedine istine, da je znanost jedina ta koja izvodi čovjeka na pravi put iz stramputica neznanja, a da istodobno nije u stanju odgovoriti na pitanje: Što je znanost? Što je ljudska i društvena funkcija znanosti? Znanost nije u stanju odgovoriti na elementarno pitanje: Kuda znanost vodi čovjeka u 21. stoljeću i dalje , komparativno s prošlim stoljećima? Ovo pitanje se direktno odnosi na pitanje daljnje evolucije Čovjeka i čovječanstva? To je po mom mišljenju i ključno pitanje i zato ću napisati nekoliko članaka koji će pokazati da evolucionisti znanstvenici i teolozi trebaju dobro " zasukati pamet " da bi objasnili evolucijske procese koji su u tijeku, a ne samo da opisju procese koji su bili? Voditi rasprave o darvinizmu, da li je, ili nije valjana teorija evolucije postaje besmisleno pred evolucijskim promjenama koje svakodnveno nastaju ? Tradicionalna Darwinova terija evolucije uvijek je sadržavala progresivnu razvojnu crtu od praživotinje prema čovjeku, a sada se uveliko govori o izumiranju ( nestajanju ) na stotine životinjskih vrsta faune i tisuće biljnih vrsta flore. Genetski modificirana hrana pravi paniku među ljudima, a evolucionisti još uvijek vjeruju da evolucija djeluje istom logikom i na isti način kako je djelovala prije i za vrijeme Darwina? Mogu podastrijeti dokaze i citate koji kažu da čovjek više ne manipulira samo s pojedinačnim elementima prirode kao što su minerali i rudna botstva, biljke i životinje, već manipulira cjelokupnu prirodu, manipulira sa elemntima materije, s atomima i molekulama, a od otkrića Watsona i Cirka manipulira i za živim bićima, a sve je to do prije samo nekoliko stotina i desetaka godina bilo isključivo u nadležnosti evolucije, ili Boga.
Tradicionalna teorija evolucije se našla pred pojavom nekakve druge evolucije koju uzrokuje Čovjek, čovjekova inteligencija, znanost i tehnologija, a ne više samo neka slijepa imaginarna evolucijska sila slučajnosti, prilagođavanja i borbe za život? Stoga je moja glavna teza da Čovjek od objekta evolucije postaje subjekt evolucije, a to je na planu inteligencije NOVA I NEPOZNATA POJAVA! O toj pojavi namjeravam govoriti, ali na jedan nov način. Zato molim čitatelja koji se smatra kompetentim za pitanja evolucije da sve ono što zna o teoriji evolucije za trenutak odloži u neki pretinac memorije i otvori NOVI - prazan pretinac u koji će slagati zapažanja, činjenice i odgovore na pitanja onih pojava koje su tu, pred nama, oko nas i u nama, gledajući ih istodobno očima znanstvenika, filozofa, teologa i umjetnika , ili obratno. Dakle, ne želim tumačiti, poučavati ili davati lekcije drugim ljudima, kako je to inače kao praksa vrlo rašireno, već mi je namjera ukazati na neke pojave i činjenice koje se moraju uzeti u obzir kada se razmatra status i uloga znanosti i religije u sadašnjosti koja se kreće prema bližoj i daljnoj budućnosti.
Da je nova teorija evolucije aktualna pokazuje i ovaj engleski tekst:
The Theory of Evolution can be divided into two parts, micro-evolution and macro-evolution. Micro-evolution deals with small changes within a species which adapt that species to be better suited to its environment. This process is well supported with scientific evidence and doesn't conflict with a Christian understanding of reality.
Macro-evolution claims that through major genetic mutations one species can evolve into another, so over a long period of time fish could evolve into insects, birds and mammals. From this concept it's suggested that all life could have evolved from simple chemical structures, thus life could have resulted from natural processes without the need for a creator.
Macro-evolution is highly contentious and its more extreme interpretations challenge conventional Christian thinking. It's sometimes suggested that God chose to create life through evolution, however, there's now a weighty and growing body of both scientific and philosophical evidence that discredits macro-evolution.
Whilst there is widespread acceptance of the theory of micro-evolution, the question of macro-evolution continues to be hotly debated. Over the last fifteen years the tide of scientific opinion has been turning against the evolutionists. The complexity and apparent design of life has defied a purely naturalistic explanation and the problem of how life started remains unanswered by the scientific community.
In addition to the huge practical and theoretical difficulties associated with macro-evolution, the physical evidence presented by DNA code and the fossil record has not supported the theory. The available evidence seems to be pointing to the separateness of different species.
Za raliku od ovakvih dvojbi NOVA TEORIJA EVOLUCIJE jsno kaže da je biološka inteligencija likom čovjeka faktor daljnje evolucije i faktor stvaranja. Mnogima je teško zamilsiti kako neka inteligencija može stvoriti svu količinu i raznovrsnost života na Zemlji, ali isti ti ni ne pokušavaju zamsiliti kako stanice njihovih organizama mogu stvoriti svu količinu i raznovrsnost stanica u njhovim organizmima. Nova teorija tu staničnu mogućunos ekstrapolira i povezuje s mogućnostima čovjeka na makroraziji.
Post je objavljen 19.12.2004. u 10:32 sati.