Dobar dan Hrvatice i Hrvati, protekla dva dana se nisam javljao jer mi se nije dalo pisati, ali evo skupilo se materijala za jos jedan clanak.
Dakle, pocnimo sa cetvrtkom, nakon napornog uredskog rada otisli smo na dvosatnu partiju tenisa. Nakon sto sam popusio oba dva seta sjeli smo u auto i krenuli prema stanu. Naravno posto je bilo poprilicno vruce jako smo se uznojili i nije nam se dalo presvlacit pa smo ostali u kratkim hlacama i majici kratkih rukava. I tako vozimo se prema stanu Mark, ja i nas vozac Said i nekih 500m prije stana zaustavlja nas iranska policija. Da se ne bi krivo razumjeli, to nije prometna policija, to je policija za moral u autima i btw. ne izgledaju kao policija nego kao vojska, zeleni kombinezoni i naoruzani uzijima. Uglavnom, mi stanemo, tip pridje autu, pogleda kroz prozor i kaze Saidu da izadje van. Nesto je poceo srat Saidu i onda pridje do mog prozora, i pokuca gestikulirajuci da otvorim prozor, ja otvorim prozor, a on mi pocne na Farsi-ju (iranski jezik) nesto kenjat, ja njemu na engleskom, a on i dalje na Farsiju. Uglavnom mi smo tamo proveli pola sata, a razlog zasto su nas zaustavili je taj sto smo friend i ja imali kratke hlace, Saidu su htjeli zapljeniti auto na 35 dana ali na svu srecu su nas na kraju pustili. Za to vrijeme dok smo mi tamo stajali su zaustavili dvije zenske, nakon 10 minuta jedna zena je klecala na cesti i plakala te molila tipa da joj ne uzima auto, naravno bez uspjeha, uzeli su joj auto na 35 dana, a razlog zapljene auta je taj sto zeni za vrijeme voznje marama nije pokrivala cijelu glavu nego joj se vidio prednji dio glave. Stvarno se covjek nakon ovog pita pa koji je kurac tim ljudima, totalni debilizam!!!
Potres
Jucer, petak, neradni dan u Iranu, sjedim doma i gledam televiziju, 16:00. Stan nam je na 5. katu deveterokatnice, odjedanput lagane vibracije koje se pocinju pretvarati u vrlo jake vibracije. Cijela jebena zgrada se pocela ljuljati, osjecaj kao da si na brodu, to je nesto nevjerojatno, tako nesto jos nisam nikad dozivio, potres je trajao oko 20-tak sekundi, mogao si cuti pucanje betona na zgradi, usro sam se od straha, a nisam znao sta bi, di bi, ne mozes nista, mozes samo cekat i molit se bogu da potres stane i da zgrada ostane cijela, na svu srecu tako je i zavrsilo. Poslije se zaredalo jos par manjih potresa.
Navecer gledam na televiziji, epicentar je bio blizu Kaspijskog jezera, oko 80 km sjeverno od Teherana, jacina 6.2 po Richterovoj, JAKO. Posljedice, 20 mrtvih i 150 ozljedjenih.
Super osjecaj, samo mi jos potres fali, to je nama najbitnije.
Jos dva tjedna i idem doma, nadam se u vertikalnom polozaju.
Post je objavljen 29.05.2004. u 07:02 sati.