Večeras postojim unutar sjećanja- vidiš stvari, ali ih ne možeš dotaknuti, želiš stvari, ali ih ne možeš ostvatiti, ne možeš ih osjetiti drugačije, nego preko slika- dijapozitivi u glavi- redaju se! Osjećaš boje, okuse, poglede, živiš trenutak-sjećanja!
Želim samo da telefon zazvoni- da kaže: sve će biti u redu, a onda će se Mjesec pokazati, i znat ću da je Sunce negdje blizu, gleda me i približava se s Istoka.
Bit će blizu, na pragu prelaska u brojke mog rođenja, iznenaditi me, i sve opet, kao u krug- vrtite ćemo se.
Kao do sad, kao zadnjih godina, kao Sunce i Mjesec.