Dogodi mi se ponekad da zastranim. Ono idem putem pa skrenem među strance. Pa im sjebem skupo plaćeni vacation-feeling. Jebote, to je ko da ti neko ključem šara po metalik lakiranom autu. Pa me onda oni počnu gurat, udarat torbicama, suncobranima, stalcima za kamere, kamerama, ja padnem na pod pa me malo cipelare ljetnim cipelicama pa onda povade iz torbica zlatne, platinaste i ine kreditne kartice i taman da će me jadnog priklat oštricama svoga kapitala, kad se pojavi turistički vodić i kaže: Juuuhuuuu....i njima u trenu postane jasno da troše skupo plaćeno vrijeme na nešto što mogu radit i kod kuće, umjesto da gledaju sav taj silni "old stuff" zbog kojeg su u prvom redu i došli. Ako me niste dobro razumjeli, kad kažem da mi se ponekad dogodi da zastranim to znaći da sam počeo srat o ozbiljnim stvarima. Nasty, nasty habbit.
Post je objavljen 18.12.2004. u 20:32 sati.