Ubijene vjetrom samoće
Mrtve suze na licu mom
Znale nisu što hoće
Pa su umrle u pogledu tvom…
Zime prolaze, ljubavi se troše
Meni suze ni jednom ne potekoše
Ali u mraku sobe stoji oltar moj
Tamo gdje sam pustio suza bezbroj…
Tamo je kalež gdje vječne suze
Proklinju Boga što mi te uze…
A kapi kiše nježno na moje lice padoše
Na suze me moje izgubljene podsjetiše…
Ali probudi me novi dan
Koji me podsjeti da nema te više
Da to je bio samo san…
Tužni oblaci tjerani samoćom neba
Umiru plačući …
Dok njihove suze tiho ljube moje snove
Ja tražim novi način
Da zaboravim patnje ove…
Post je objavljen 17.12.2004. u 23:13 sati.