7.07.2004.
IME RUŽE, GLOGA, BLOGA
Drage blogerice i blogeri!
Danas sam došla do veoma neugodnog otkrića. Da je naziv mojeg bloga - "Blogov kolac" - skoro pa plagijat. Naime, već postoji jedan blog koji ponosno nosi lijepo ime "Glog". I pojavio se prije mojeg. Međutim, ja o njegovom postojanjiu nisam imala pojma. Jer je lista svih blogova nedostupna nama, običnim korisnicima. Neobičnim beskorisnicima vjerojatno je poznata. Ali oni nisu našli za shodno da me na vrijeme upozore.
Stoga sam odlučila naknadno ispraviti nepravdu nanijetu autoru "Gloga". Ispričavam se što sam, u neznanju, uzurpirala njegovu dosjetku.
Odsada, ovaj blog nosit će moje ime.
7.07.2004.
BUDIMO REALNI, TRAŽIMO NEMOGUĆE
Nadam se da ste se privikli na novo ime bloga, pa da krenemo dalje, istim tempom. No, prije nego nastavim sa ljupkim pričicama u kojima mahnito tračam svoje bližnje, dozvolite da se malo pozabavim organizacijskom problematikom u smislu iznalaženja optimalnih tehničkih rješenja. Budite pošteni i priznajte da vam nije jasno o čemu baljezgam.
Dobro onda, idemo zdravoseljački – zašt nemeremo vidit sve blogove šta ovdi postoje?
Zar nadležni smatraju da smo tako krhki? Da bi nas svladao stres od zadobivanja prevelike slobode? Tjednima vidimo samo nekih 300-400 istih blogova i sad odjednom – buum! Da nam daju pristup svim dosad otvorenim blogovima, koji se broje u tisućama?
Da pored postojeće tri liste omoguće korisnicima ulaz u četvrtu – koja bi sadržavala sve blogove, po abecednom redu? Ili kronološki, po redoslijedu otvaranja?
Da, bilo bi to previše za naše skromne nervne sustave i male velike mozgove. Jer, mi smo još mali i moramo dopustiti njima, velikima, da nas željeznom rukom vode kroz mračnu blogovu šumu. Kao što su roditelji vodili Ivicu i Maricu. Da bi na koncu sve dobro završilo. Klinci su savladali vješticu i dokazali da znaju brinuti o sebi. U čemu je onda problem? Hoćemo vidjeti sve blogove – i proste, i odvratne i politički nekorektne. Čak i one najstrašnije, čiji su autori patološki ljenjivci, pa su u dva mjeseca uspjeli sklepati tek dva posta. Hoćemo! Hoćemo! Hoćemo!
7.07.2004.
BUDIMO NEMOGUĆI, TRAŽIMO, TRAŽIMO...
Dozvolite da sad u ozbiljnijem tonu nastavim sa temom iz prethodnog posta. Zaista je čudno što nam nije omogućen pristup svim blogovima.
Hipotetički, moguće je da netko veoma zanimljivo piše, ali nije u prilici javljati se svakodnevno. Premda je statistički veća vjerojatnost da piše nezanimljivo. Pa što? Neki čitatelji baš vole dosadne autore. Zvuči nevjerojatno, ali ima ljudi koji stvarno čitaju Thomasa Manna, pa čak i Tolstoja, za ozbiljno. A ne samo kratke sadržaje iz «Uvoda u komparativnu književnost».
Dakle, pretpostavimo da imamo izvjestan broj natprosječnih, odnosno natprosječno suhoparnih pisaca. Ukoliko se njihovi blogovi ne nalaze na dvije privilegirane liste…Što kažete? Tamo su? Svi takvi? Eto, moj nije. I recimo bar još dva-tri slična. I sad, ako ne pišu u frenetičnom tempu od 50 postova dnevno, dotični autori ostaju gotovo nevidljivi. Jer, blogovi na fresh-listi veoma se brzo izmjenjuju, nekoliko sati nakon zadnjeg posta blog iščezava.
Stoga, predlažem da se pitanje dostupnosti svih blogova diskretno i nenametljivo postavi na forumu. Odnosno, da nadležne zasipamo postovima i topicima sa spomenutim zahtjevom, sve dok ih ne počnu čitati.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 17.12.2004. u 21:58 sati.