Stigla jesen dunjo moja. I što bi nona bodulica rekla "Finuli su Mare bali". Turisti se razbježali, Kalelarga opustjela, a mi u butiku radimo još do devet navečer, iako mi nije jasno za koga. Jer čim se iz minica i topića koji otkrivaju sve obline naglo uskočilo u duge rukave, opustio je grad. Nekako sam još prijašnjih godina otkrila uzročno-posljedičnu vezu da prestankom pokazivanja zgodnih tjelesa sve zamre čim se nosi više od trideset centimetara tkanine na gornjem, a i sto tako i donjem dijelu tijela. No, vjerojatno je to profesionalna deformacija, zanemarit ćemo to. Nakon vatrometa žarkih boja na policama i izlozima zavladali su tonovi smeđe, sive i crne - stigla kolekcija jesen-zima. A kako izgleda izlog našeg butika – štur, dosadan i hladan, čini mi se da me čeka i takva zima.
Već sam mislila kako već deset dana ni slova nisam napisala za memoare jer se apsolutno ništa zanimljivog ne događa u mom životu. Baš ništa. Tetovirani je opet nestao nakon našeg izlaska i mog nejavljanja na mobitel, nisam ga ni vidjela. Iako još uvijek razmišljam o njemu, odlučila sam samu sebe prisiliti zaboraviti da uopće postoji, jer kad nisam uspjela doći do njega u nekoliko mjeseci, čemu se onda truditi. Zaključila sam da me neće ono što bih ja, a ono što bi mene neću ja. Od seksa neće biti ništa i pomirila sam se s tim. Jebiga, što je tu je, nadoknadit ćemo nekom drugom zanimacijom.
Dosadio mi je i omiljen hobi kojim sam se bavila učestalo u posljednje vrijeme – chat i internet. Pun mi je kufer onih na chatu koji mi ulijeću s pitanjem jesam li ja Mare iz Zadarskog lista. A kad se uvjere da jesam, slijede pitanja imam li stvarno vibrator i iščuđavanja na potvrdan odgovor kao da posjedujem Sveti gral a ne običan bokunić plastike. Pun kurac mi je i onih koji kažu da drkaju na moju sliku u kolumni, onih koji žele znati kako izgledam, moj JMBG i koliko sam tipova imala i koje poze volim. Ali mislim da ih najviše jebe nepoznanica to što ne znaju tko sam. Jer uobičajena je frustracija u našem gradu ne znati tko je s kim, kada, gdje i koliko... Ima i prijedloga da se nađem s nekim u Presidenta za 500 eura ili da sama puknem cifru koju god hoću, raznoraznih (ne)moralnih poslovnih ponuda... Ali ni to nije loše, ako ikad ostanem bez posla, barem znam da mogu otvoriti vlastiti biznis i biti sam svoj gazda, haha.
Jedan tip mi je uletio i pitao me jesam li ja stvarno nedojebana i napaljena, ili sam isfrustrirana ružna žena, majka i domaćica s dvoje djece koju muž maltretira pa se iskaljujem na papiru i mačo Zadranima. Ni jedno ni drugo bejbe, samo realna. I pišem sve ono što vidim i osjetim oko sebe u tim nekim uvrnutim muško-ženskim odnosima. Taj na chatu, predstavio se kao Darko i da izlazi u Gine i Borga, pita me da odakle mi muda tako blatiti tipove po Zadru, da su njegovi frendovi neki dan popizdili na Pušionu jer su muški ispali nesposobni i da ne znaju zbarit žensku... Sunce moje, koja muda, koje blaćenje tipova po Zadru? Ako se netko našao prozvanim, to nije moj problem jer pišem općenito, o svojim doživljajima i svojih prijateljica, a ako se nekome ne sviđa neka ne čita... A muda? Ma ne, nisu to muda, nego samo ženska razmišljanja, doživljaji i ono što bi muškarci htjeli da nemamo – stavovi.
Ali, taman kad sam mislila da neću imat o čemu pisati, nazvala me Lea na cugu u Centrala. Umorna od problema na poslu, kad sam pitala di joj je muž, raspištoljila se. – A di će bit, eno on i sin gledaju košarku. Opet je počela sezona, a sad i ta spika s reprezentacijom, stalno su neke utakmice u điru. Te košarka, pa nogomet, pa je atletika bila, pa kvalifikacije za ovo i ono prvenstvo... Znaš što, ja mislim da sam jedina Zadranka koja gušta kad naši izgube, rekla mi je Lea, genijalka za matematiku i antitalent za sport, ili bolje rečeno mrziteljica sporta, s punim pravom i razlogom.
Znam već tu njenu boljku koja traje godinama. Od svega na svijetu, Lea najviše mrzi kad je Svjetsko prvenstvo u nogometu. Za pretprošloga s mužem nije pričala mjesec dana, a za prošloga nešto manje od toga. U oba puta razlog je bila "kladionica", neka njena osobna kladionica u glavi. – Kad naši izgube nema seksa jer je nadrkan i razočaran. Muk i tišina, sve mu lađe potonu, kao da su mu poubijali svih doma. Ne bi da njega masno plaćaju da trči za loptom a ne onih znojnih 20-30 luđaka koji se bacaju po travi. Ako naši pobijede onda se ide van s prijateljima u kvart i udri po pivi, pa ni onda ništa od seksa. Tako da najviše volim da naši ispadnu i onda se moj Matko nakon tjedan dana vrati u normalu. Ma jeba ti život kad tribaš ić upalit sviću za ili protiv naših da bi te rođeni muž zadovoljio u krevetu. Jer kako god okreneš, pobijedili ili izgubili isto ti se piše, od seksa ništa.
Naši su u košarci ispali pred nekoliko dana, ali sad je na redu nogomet, pa sezona domaćih liga. U toj nekoj kratkoj pauzi dok naši ne igraju, Matko će valjda naći vremena za Leu. Čula sam je jučer, cvrkutala je nešto, znači oporavak od ispadanja s Europskog prvenstva nije bio dug.
Ali nije samo Lei tako. Prije nekoliko dana predamnom je tip rekao svojoj curi: - Mala, ako naši pobijede, bit će seksa večeras. Koliko golova, toliko puta ću te poševit.
Nisam se htjela miješati, ali malo mi je falilo da ne pitam što će biti ako rezultat bude neriješen, po mogućnosti 0:0. I pitati hoće li onda biti nula puta seksa, računa li se kao pobjeda ili poraz. Iz iskustava mojih prijateljica i poznanica, a i svog davno stečenog, zaključila sam da nema veze tko pobijedi, naši ili njihovi. Dok je prvenstvo u najsporednijoj stvari na svijetu, koja se, dok to prvenstvo traje, pretvori u najvažniju na svijetu, ženske dobiju taj epitet sporednih. Najveći zajeb je naletjeti na nekoga tko voli i košarku, vaterpolo, rukomet, atletiku, gimnastiku, skijanje, formulu, tenis... E, toj jadnici nije lako, tek njen seksulani život je u totalnoj komi. Takvima ne preostaje ništa drugo nego pokidati sve kablove od antena, kućnih i satelitskih, teve baciti kroz prozor ili zamoliti nekog poznanika u Elektri da pravodobno isključi struju za cijeli grad. Ili se razvesti, otpiliti tipa i prebaciti se na seks sa ženom. Ili još bolje, skockati se, nabaciti smajl i naći zanimaciju, nekog tko ne voli sport i dok "zakoniti" ili "službeni" gleda utakmicu doma ili kvartovskom kafiću, otići kao s frendicom na cugu i pokupiti bod u gostima. Kad neće naši, onda će vaši.
Mare
mare-zd@net.hr
Post je objavljen 17.12.2004. u 13:07 sati.