Prvi muškarac u kojeg sam bila zaljubljena bio je ... Zdravko Čolić. A ja kad volim, volim svim srcem. Ljubav se zabetonirala na koncertu u Domu sportova '78. ili '79 (ne pamtim godine, a tada sam imala pet-šest). Pa me godine, odrastanje, glazbeno i svako drugo sazrijevanje nisu omeli u mojoj zaljubljenosti.
Kak sam se sjetila njega? Danas sam među raznim CD-ovima piknula njegov i pustila sebi i djevojčici jedan Čola-tulum. Na moje veselje, urlanje, plesanje i divljanje djevojčica je uzvratila svojoj dobi primjerenijim pljeskanjem ručicama uz povike: "Baaaavo" (nisam skužila tko, mama ili Čola, ali nije ni važno), skakanjem u skakalici i vrištanjem. Oni koji me znaju malo duže i bolje znaju za tu moju iracionalnu slabost. Naime, nisam slušateljica kuruze (iako se u nekom polusvijesnom stanju mogu i tome prilagodit), nisam niti ona koja sluša sve što je na radiju, nisam niti jugonostalgičar (onaj prijašnji post o Branku Kockici se eto poklopio). Prije sam djetinjstvo-nostalgičar, naročito pred Božićno vrijeme.
Dapače odrasla sam, zahvaljujući starijoj braći, uz Stonese, Police, Pink Floyd, Fleetwood Mac, Lou Reeda, a kasnije sam izlazeći u Lapidarij i Jabuku stvorila i svoj neki krug pjevača i grupa koje sam slušala. Pa Savršenom nikak nije jasno kako sam mogla nekada slušati ružionu Red Hot Chilli Peppers, Pearl Jam, Violent Femmes, Babes in Toyland, ići u Ljubljanu na koncert Sonic Youth, biti na prvim većim koncertima Majki u Jabuci, a povremeno se ipak odvaljivati na bivšeg kralja Jugo pop scene. Dobro, kasnije mi je ukus malo smanjio doživljaj, a imala sam i fazu kada sam znala s curama otići u disko i urlati na Grašu, Danijelu i ostale naše tzv. pop pjevače. I to mi je baš bilo super i ne sramim se toga. Nisam nikada doma sama to slušala, ali u takvim prigodama i jednom razdoblju mladosti mi se povremeno znalo dogoditi. Danas volim neke jazz izvođače, slušam povremeno i klasiku na prvom programu austrijskog radija, ali i dalje povremeno pustim Čolu. Bila sam i na njegovom prvom koncertu u Zagrebu nakon Domovinskog rata i tako sam divljala da mi je pozlilo, pa sam jedan dio koncerta provela u hvatanju zraka oko dvorane. Stare stvari su mu i dalje mrak, i dalje super pjeva, i izgled mu je unatoč godinama neloš (kako bi rekla moja jedna Imoćanka), jedino me malo razočarao s neki novim narodnjacima koje nisam nikad čula. O ranijem koncertu u Ljubljani čitala sam neke komentare Branka Vukšića koji je (parafraziram) zaključio da je on ipak ikona jednog vremena i kvalitetan pjevač. Na koncertu u Zagrebu sam vidjela hrpu kvalitetnih glazbenika i kritičara (meni dragog Darka Glavana) koji su pretpostavljam osim iz profesionalnih razloga došli iz sličnih razloga kao i Vukšić. Jedino je (pre)pametna Vanna izjavila da ne kuži neke (valjda primitivce za razliku od nje svjetske žene - koja se usput srami svojeg porijekla) koji odlaze na koncert Zdravka Čolića. Jer za nju bi bilo puno prihvatljivije da ode na koncert Whitney Houston, a ne nekog ... bla,bla. Time je za mene pokopala sve ono kvalitetno što je otpjevala kao prateći vokal u grupi Boa i kasnije u E.T-u. A o njenim pjesmuljcima danas (ti njezini tekstovi mi nadmašuju Huljičkine) neću ništa komentirati. No, dobro, nije to tema i obično se ne obazirem na takve komentare provincijalki (ne po mjestu rođenja, već po isfuravanju i kompleksima), ali dirnula je u moju slabu točku. Mislim, nemreš mi dirati Čolu!
No, što htjedoh još reći? Dosadna mi je škvadru koja je sva ono ispravna i sa savršenim ukusom. Pa je u stanu sve s mjerom i ukusom, jedu se samo neka finjak jela, sluša se samo neka profinjena i probrana glazba, sve je hoh. Dakle, Čola je uz poviješane medalje po stanu, (to mi je uvijek bio žasu) moja doza kiča i slabosti.
"Glaaaaavoooo ludaaaa, sve se mijenja, što će nama izmirenja, ako nije srce vruće sve je nemogućeeee... ".
Mislim da mu je za koji dan koncert u Zagrebu sa hrpom glazbenika i gostiju, a ja ću to propustiti. Šmrc. Ako netko ide, molim detaljan izvještaj. Po mogućnosti ne kritičko-analitički promatran iz ugla lagano cupkajući. Već neki divlji, proživljeni, kako to i dolikuje na Čolinim koncertima.
Onaj prvi je započeo stihom: "Dobra vam noć prijatelji..." i to je bilo fakat mrak. Ajmo komentari. Jesam li seljača? Ili vas ima još sa više ili manje skrivenim Čolama?
Post je objavljen 17.12.2004. u 00:45 sati.