Vidio sam komentare pa ću se malo osvrnuti na crkvu. Kao vjernik, ne volim napade kojima se crkva omalovažava i želi oslabiti (neka se "novac" ne srdi, ne mislim na njegov komentar). Da nije crkve, tko zna kakva bi nam bila povijest i sadašnjost. Možda bi prošli kao Kurdi danas, narod bez države. Sjetimo se samo Baščanske ploče, Višeslavove krstionice i drugih spomenika kojima danas dokazujemo svoj identitet i kontinuitet na ovim prostorima. "Naša" crkva ili katolička crkva u Hrvatskoj je institucija i uživa podršku naroda. Dokaz tomu su političari koji se dodvoravaju crkvi jer žele osobni probitak, briga njih za crkvu. Zbog tog utjecaja na narod, i zasluga u našoj povijesti žele je uništiti. Možda ne doslovno ali im sigurno smeta. Zbog toga je napadaju u medijima, poneke afere pune stupce novina a nešto dobro žele omalovažiti. Tipičan je primjer zabrana rada nedjeljom. Umjesto da pišu pohvalno o tome, pa i da potiču na veći anganžman u zaštiti malih, oni to doslovno ismijavaju "pa i crkva radi nedjeljom, prodaje svoj tisak". Nisam točno citirao našeg vrhovnika ali tako je slično rekao. Da ne ispadnem da sam sad crkveni odvjetnik, crkvi to i ne treba, želim samo iznijeti moje mišljenje. Uostalom, krivo se tumači ovaj zahtjev za "zabranu rada nedjeljom". To je pokrenuo Karitas koliko se mogu sjetiti, a crkva podržava. Taj prijedlog iznijeli su visoko akademski obrazovani ljudi, koji su to dobro obrazložili ali mediji od "drveta ne vide šumu" zapravo ne žele vidjeti. Tuku iz svih oružja i izokreću neke stvari. Ne mora nitko ići nedjeljom u crkvu, to je stvar svakog pojedinca, nitko ne mora dati milodar, i to je slobodna stvar svakog pojedinca ali ono što su odgovorni ljudi, koji su i sastavljali taj prijedlog, tražili da nedjelja bude dan obitelji. Zapitajmo se je li stvarno tako. Obitelj je u crkvi temelj ovog društva i tako treba biti. Ako obitelj nije skladna onda i oni koji je nasljeđuju iskrivljuju društvo u krivom smjeru. Onda postaje normalno drogirati se, prostituirati, krasti… i da ne nabrajam sve grijehe. Radnim danom malo tko ima vremena za obitelj, pogledajmo sebe. Koliko smo skupa sa obitelji za stolom i lijepo pričamo, učimo djecu o moralu, zapravo pravilno ih odgajamo. Kad smo to radnim danom sjeli svi za stol i blagovali u miru s cijelom obitelji? Normalno je da tada nemamo vremena, uvijek je netko na poslu, djeca u školi i druge obveze. Zato i jest nedjelja tu. Iz praktičnih slučajeva u ovoj našoj okolini znam da su mlađa djeca malo imućnijih roditelja zapravo bez ikakvog moralnog odgoja. Mislim tu na psovanje, kulturno ponašanje, šaranje po zidovima i slično. Normalno, nisu svi takvi. Takvi roditelji najčešće malo imaju vremena za djecu, tko bi to stao u kući s obitelji, ode se u kafić, restoran, ili već gdje drugdje kad se ima dobra podloga. Djecu se zadovolji skupim mobitelom i sličnim stavrima kad god požele. Ovo je sad otišlo u drugom smjeru, da se vratim na "misao". Za mene osobno, nedjelja je ne samo znak odmora, već nešto izuzetno, rekao bih jedan svečani dan, dan mira i tišine. Nema trke za posao, školu, trgovine (su) zatvorene, nemam obveza. Još ako je lijep i sunčan dan, onda mi je to neopisivo. Kako bi bilo radnim danom otići kod prijatelja u posjet, ili se naći s društvom negdje npr. na boćanju, nogometu, u konobi na peki i slično? E to je ono što ja tražim i želim od nedjelje. Sigurno je da u svakom žitu ima kukolja, pa i u crkvi. Niti su svi pape bili sveci. Uostalom, ako otvorite Bibliju, čega to loše ima u njoj? Druga je stvar što su i pojedini svećenici samo ljudi i imaju ljudske slabosti. Uvijek mogu otići u drugu crkvu slušati drugog svećenika.
Post je objavljen 17.12.2004. u 06:01 sati.