Kako god se osjećala...sad znam da vrijeme jako utječe na to. Voljela bih da imam puno novaca (ili barem malo više) pa da odem negdje autom (jer se bojim aviona) gdje je toplo…negdje na morske plaže…
Osjećam kako mi treba nešto novo, neka promjena. Neki bijeg od svega poznatog, od Zagreba, od Roditelja, od prijatelja – baš od svega. Nabavila bih si nekog malog mješanca i putovala oko svijeta godinu dana. Samo ja i on i ruksak na leđima. Ali to ne mogu…svi nešto očekuju a ja ne živim u Americi da imam novaca ko blata i da jednostavno mogu pobjeći od svega. Ponekad se osjećam klaustrofobično. Ništa mi nije dovoljno dobro, čak ni sama sebi nisam dovoljno dobra.
Možda sam jednostavno previše doma – ali gdje da idem???
Ovo vrijeme me ubija – oblaci, vjetar, kiša i hladnoća…zatopli na pola dana i onda sve ispočetka. Baš grozno. Želim vrućinu i kratke rukave. A kažu da će cijelo ljeto biti ovako smrdljivo….
More. Gdje i kamo??? S kojim novcima??? Ma prerano ti je, sad bi neki rekli. Možda i je ali sama pomisao na morske plaže, blesaste komarce, ježeve i zvijezde, masline i vino….me tako čini nostalgičnom.
Hej, danas se otvorio vanjski bazen na mladosti. ‘Danas je gratis’ rekla mi je ljubazno teta kad sam se vraćala s treninga. ‘Hvala, ali ne hvala’ tužno sam odvratila pogleda uperenog u oblake. Ma grozno, a baš bi htjela da bude lijepo.
Blogovi su fantastična stvar…ja čitam misli nekih drugih osoba, oni čitaju moje…malo se pljujemo, malo volimo al cilj je ispunjen – blog postoji (VANGELIS u pozadini a Anderlon sa aureolom se smješi). U svakom slučaju, večeras idem gledat ‘Kraljević i ja’. Jučer gledala ‘Day After’ i baš je blesav. Niš posebno ali je toliko tipičan da je smješan.
Toliko od mene za ovaj put i, da ne zaboravim – Hvala svima koji me čitaju (čitam i ja vas)
Post je objavljen 28.05.2004. u 17:28 sati.