Ah, sta cu kad mi mozak radi ki sat...Setih se da sam se na sutrasnji dan upoznala sa jednim frajerom zbog kojeg sam odlucila da potegnem cak do Zagreba...Eh..."znao je pritisnut pravi gumb..."
Ovo mesto gde objavljujem moje misli je na neki nacin virtuelno njegova teritorija.Mozda me on licno i procita...ili me procita neko ko ga poznaje...Vrlo verovatno...No,what the hell... :)
Evo sta napisah jednom prilikom u svoj dnevnik:
On je jedan koristoljub i sebicnjakovic,istrajan u tome sto zeli da dobije,i istovremeno spreman da isto to baci na djubriste,bez ikakvih emocija,onog trenutka kada mu to nesto vise ne treba,ili ne moze da ga iskoristi.
Zelim da mi u glavi ostane iluzija o snu koji sam nekada sanjala.Ne zelim drugacije da ga se secam,iako on to nijednim atomom svoga bica ne zasluzuje.
Jedino sto imam je magija koja je vezana za Zagreb i uzdah kada se setim hostela Ravnice,Krashove fabrike,Gradeca i zagrebackog G.K.
Posveceno Smutiksu.
Post je objavljen 16.12.2004. u 23:01 sati.