Njih dvije su si dobre. Idu na kavice, kupuju si poklončiće, razmjenjuju koplimente i sitne znakove pažnje. Jednom sam ih, onako ovlaš nehajno čitajući novine, prisluškivao dok su sjedile uz cappucino na Cvjetnom trgu.
- Čuj, prenemaže se moja stara, možeš mi bit zahvalna…Sve u svemu, fino sam ti ga zdrilala. Bečka škola! Evo na primjer… i stari i on ti sjedaju na školjku dok pišaju!
Obje znakovito kimaju glavom. Ko da je stara u najmanju ruku zaslužila cijelo čovječanstvo, ko da je Ivana Orleanska koja je spasila Francusku..., ko da je, kajaznam, Maria Curie i da je pronašla radioaktivnost, ko da je njome postigla neku mutaciju, preprogramirala genetski muškog roda i uzdignula ga za cijelu jednu evolutivnu stepenicu.
A ova moja kima sa strahopoštovanjem..- Uuuu…svaka čast gospođo! Imam doma starog i dva starija brata koja je moja mama totalno razmazila…
Ne mi nismo ženice, nastavlja gnojit stara, mi nismo ničije sluškinje, ničije roblje, ničije seksualno vlasništvo !!! Od svoje 16 godine, pokazuje na mene ko na laboratorijsku čipmanzu, on si sam sprema, pere, pegla i kuha. Sve zna i nemoj si dozvolit da te lovi na emociju i svede te na ulogu slatke ženice. U mladih žena, ma koliko god emancipirane i obrazovane bile, uvijek postoji ono nešto arhaično, ono nešto.., -zastaje i teatralno vadi maramicu i terminira mikronsku kapljicu kave sa stola...- što ako se dozvoli da nađe plodno tlo, podivlja i izraste u korov kojeg se više ne možeš riješit.-
Truješ truješ, stara vještice, zagorčavaš mi ovu kavu, a prodaš se za bundu…-
- Gle, imaš prekrasne ruke, divne nokte. Vidi se da nisu nikad ništa po kući radile. Nemoj se sad upropastiti....
- I vi gospođo, i vi imate tako uščuvane ruke…
Dođe mi da stisnem jednu mušku slobodno zidarsku čušketinu maloj kovrčavoj i potjeram je šutke kući. Tri koraka ispred mene, silo nečista!
Post je objavljen 27.05.2004. u 15:45 sati.