Galeb
Ja sam galeb, protočni bojler. Što pojedem odmah poserem. Probava mi je dobra ne uzimam gastale. Moje sranje ljudima donosi sreću i ponosan sam na to što samo serem bijelu boju. Moja boja je nevina, čista kao ja i moj izmet. Ja sam također nevin, a uživam se otimati oko ribe i kljucati svoje drugare. Moja pista je plava, kad slijećem na nju poistovjetim se sa oblacima i potpuno sam nevidljiv. Ne vide me ni ribe ni sirene, nitko ispod plave piste. Onda mogu što hoću i što želim. Mogu loviti, mogu biti neprimjetan i uvijek imam lak plijen. Plijen želim pojesti sam, nosim ga na skrovito mjesto. Vješt u skrivanju i brzom gutanju, ostavljam samo fosile. Ponekad me otkriju moji drugari, ali već je kasno. Riba je protočno bojlerirana. Treba biti brz, ne osvrtati se na one koji te traže i izgovaraju tvoje ime. Brz u gutanju, brz u probavi, brz u biranju ciljeva koje ću zasuti bijelom bojom, brz u ponovnom ulovu ribe. Ali zato lagan u letu, jer volim gledati ljude kako me gledaju i meni se dive.
Post je objavljen 16.12.2004. u 12:21 sati.