moje konstrukcije pod svilenim perzijskim ćilimima
virim ko kroz prozorčiće kroz pukotine
(pomalo je nestabilno pod nogama).
vani šarene zastave prolaze
zovu na kavu, pijanke, kimam glavicom
-večeras idemo na ples?, kimam glavicom
evo me stižem
(falite mi tako jako)
moja kuća ko pećina. načičkana. polumračna
svjetlo maglovito, sjajno (mamac za svrake)
ko jutarnje sunce kroz lišće
miriše na prodavnice malih drvenih buddha
moj dom mijenja oblike
vijori na vjetru
al ne nestaje. zrcali se ustrajno.
razmišljam da se re-uselim
