Pobacio sam post,a bio sam ga
fino razmazio,već mi se bio u pleksus
ugnijezdio,postao mi je drag,pričali
smo,prava je drugarčina,samo da znate,
mislim da je bio i žensko i muško,nisam
mu ni ime dao,želio sam ga odgojiti i
podojiti,u fine prnje obući,ali eto...
nisam imo sreće,a nije ni on,ili ona...
ne znam dal da žalim ili da zanesem(se)
ponovo,pa da porodim novi i ljepši,
hoću,učiniću to.