Ovaj post je nastao zbog Sunflower!
Još kao djevojčicu uvjeravali su me da kad prolazim ispod podvožnjaka, preko kojeg ide vlak pomislim na neku želju i da će se ona ostvariti. Ta djetinjasta navika, ne ostavlja me niti danas, no možda je došlo vrijeme da je se riješim.
Prije neki dan našla sam se u opisanoj situaciji i taman sam u mislima počela izgovarati želju (koju sam godinama ponavljala) kad me, poput hladnog tuša osvijestila spoznaja «Moja se želja ispunila». No uz taj trenutak spoznaje, nastupila je zbunjenost i tuga što više ne trebam ponavljati svoju želju. «Što sad želim?» pomislila sam… i još uvijek ne znam.
Želje se (kad-tad) ostvaruju, a put do njihovog ostvarenja može trajati godinama, zato se treba oboružati strpljenjem, nadom i vjerom u uspjeh!
Post je objavljen 14.12.2004. u 23:59 sati.