koračam naprijed nazad pa u krug
šakom želim provaliti metalna vrata. zaglaviti se
da bi se imala od čega odglavljivati. osjećaj male pobjede
(nema. opet se tresem iznutra)
previše je misli da bi bile smislene (kamoli dojmljive)
nema riječi za osjećaj proboja koji mi treba.
stojim. gledam
al samo da znaš ako uspijem jednog dana živjeti ovaj život onako kako TREBA. onako zastvarno. kao da nije jedna u nizu proba. onako bezglavo i svoje. nećeš mi ti biti kriv ni za ushite ni promašaje
sama sebi. svoja
odgovornost je uvijek osobna
(kako se lako uzrujam kada optužuješ drugog!
preuzmi odgovornost, nesvjesni stvore, izbori su tvoji!)
