Budući da ne pratim športske Blogove, tako nisam pratio ni tekstove koji su se tijekom prošlih mjeseci pojavljivali pod blogerskom adresom serpico. Na nj me upozorio prijatelj.
I, kako to već biva, nisam vjerovao. Tri sam puta gledao i tri puta vidio da serpico nije Serpico nego, zapravo serbiko. Upravo - Serbiko! Njemu Blog treba da bi, pod maskom športa, promovirao po Hrvatskoj velikosrpske ideje, velikodušno nas u našoj vlastitoj državi časteći nedvosmislenim uvredama.
A tek smo se nedavno oslobodili od provoditelja tih ideja, razjurivši četničku vojsku 1995. godine u sjajno vođenim vojno-redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja.
Naime, kad otvorite njegov Blog prvo što uočite je nekakav košarkaš koji ima na prilično snažnoj ruci tetoviranog vrlo prepoznatljivog Dražu Mihailovića, negdašnjeg kraljevskog oficira, četnika i ratnog zločinca, koji je kao takav suđen i pravomoćno osuđen na smrt, te strijeljan 1946. godine.
Manje ili još manje, mene ni Serbiko ni Draža Mihailović ne zanimaju. Međutim, tom fotografijom krše se hrvatski zakoni, pa mislim da takvom gospodinu nije mjesto na hrvatskome Blogu. Jer onaj koji krši zakone zemlje u kojoj gostuje, ne zaslužuje gostoprimstvo te zemlje.
Na brzinu sam pogledao čime se Serbiko bavi i uočio jednog mladog, po vlastitom priznanju europskog orijentiranog čovjeka. Doduše, prilično neobrazovanog, jer od svih Europljana on, eto, brani i podržava ruku koja je ukrašena ratnim zločincem.
Naime, znade se da je Draža Mihailović bio njemački suradnik i kao takav potpuno onemogućio oslobodilački pokret u Srbiji. Najprije je izdao suradnike Nijemcima, a onda i sam postao izdajica svoga naroda. Taj je narod bio gažen i ubijan po brojnim njemačkim i četničkim logorima u Srbiji. U tim je logorima ubijeno najmanje 100.000 stanovnika Srbije, premda poslije travanjskog poraza do 1944., kad su Hrvati (Dalmatinci i Ličani) i Crnogorci krenuli u oslobađanje Srbije, zapravo i nije bilo organiziranog otpora.
Dražini četnici nisu samo u Srbiji ratovali protiv partizanskih antifašista. Bilo ih je u Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj (osobito u Dalmaciji) i, naravno u Bosni i Hercegovini. Titovi partizani su iz razjurili u bitki za Neretvu.
O tome nema i ne može biti razgovora, pa mi stoga nije jasno zašto taj mladić, koji se hvali europskim pogledima, uopće drži tog košarkaša s tetoviranim Dražom na svom Blogu, ako u košarkašu ne vidi sportskog idola, a u Draži intelektualnog? Što na neki način i sam kaže.
Kad su mu drugi Blogeri to pokušali objasniti on ih je izvrijeđao. U jednoj se polemici hvali da je čovjek koji ne poznaje međudržavne granice, jer je on, ne, iznad država i granica.
E, Serbiko, Serbiko, davno je Seneka rekao: Nitko nije tko je svugdje.
Ja bih toj Senekinoj rečenici dodao još i ovo: Čovjek koji ne poznaje svoje granice, ne poznaje ni tuđe.
A to je stara boljka velikosrpskih nacionalista. Zato molim uredništvo Bloga da makne svakoga onoga koji krši zakone zemlje u kojoj mu se nalazi Blog.
Uostalom, svaki je od nas potpisao, kad je otvarao svoj Blog, i Članak 2. Blogerskog zakonika koji glasi: Urednici Blog. hr zadržavaju pravo uklanjanja sadržaja autora koji svjesno krše kaznenopravne ili građanske norme ili na neki drugi način krše pravne propise Republike Hrvatske te narušavaju ugled medija.
Ako baš želite da budem iskren, onda ću reći da me čudi što to niste odavno učinili. Sankcioniranje nacionalizma, rasizma i sličnih izama nije hrvatska izmišljotina.
Naime, to vrijedi u svim civiliziranim zemljama u svijetu.
Post je objavljen 14.12.2004. u 17:49 sati.