Feministički manifest brkate usidjelice. Nema drugog objašnjenja...
Poznato je kako se, na nepreglednim prostranstvima (da ne kažem bespućima) Interneta, može pročitati zbilja svakakvih tekstova. Uopće me ne čude, niti uzrujavaju, amaterski uratci koji vrve idiotarijama, jer jedna od blagodati tehnologije ujedno i to da svaki lolek danas može negdje na Internet štroknuti ono što napiše. Mislila sam, međutim, da se na stranicama kao što je velebni, širom izreklamirani i svugdje nam pod nos gurnuti T-portal, ipak filtriraju članci.
Toplo se nadam da je slijedeće rečenice na njihovim stranicama ostavio neki haker.
Sporni članak se zove ˝Žene, porno filmovi i nesigurnost˝, objavljen je na T-portalu 30. studenog 2004., a autor je stanoviti I.B. - složit ćete se, već izdaleka, samo po naslovu, vonja na izvrsne provale!
Članak se bavi (nikad ne bih pogodila iz naslova) nesigurnošću koju u ženama izaziva i/ili potiče moderna pornoindustrija, a poglavito onaj aspekt iste koji se sastoji u tome da njihov mužjak voli gledati švedske akcijske filmove.
Kako ja to vidim, autor je člankom, u biti, htio pomoći i savjetovati muškarce, o tome kako da postupe kada njihovoj partnerici smeta što oni gledaju porniće. Ne znam je li, pritom, kao veće idiote portretirao muškarce ili žene.
Svakako je štošta usput rekao o sebi.
Dakle, on se pita:
Što vi kao muškarac možete učiniti da se vaša partnerica opusti? Pitate se zašto biste vi trebali brinuti o njenim osjećajima?
Već u uvodu, on očekuje da će se njegov prosječni muški čitatelj odmah u startu zapitati zašto bi se on uopće trebao brinuti o osjećajima svoje partnerice? U ovom nastranom metroseksualnom svijetu u kojem živimo, muškarcima se svakodnevno nameće stajalište da, osim što bi trebali lakirati nokte, ići na pramenove, redovito raditi piling lica i tijela i iskazivati VLASTITE osjećaje, moraju također voditi računa o osjećajima svoje partnerice. Ta novotarija, koja je očita posljedica snažnog homoseksualnog lobija u Hrvata, stavlja pred ovodobne frajere neostvarive i nedostižne standarde.
Brinuti se o njenim osjećajima?! Pa zašto? Kako?! Sva sreća, odmah u nastavku je odgovor.
Sagledajte to ovako – ako joj pomognete da stvari sagleda iz drugog kuta, šanse su da će, ako ništa drugo, lakše podnijeti činjenicu da vi tu i tamo volite pogledati pornić.
Eto - brinite se o njenim osjećajima, pomozite joj da prevlada vlastite nesigurnosti, ako već ne iz plemenitijih poriva, a onda barem zato da vam se skine s grbače i ne sere što gledate porniće. Tu i tamo.
Nadalje, on kazuje:
U pornićima sve žene izgledaju približno isto. Trude se biti što zgodnije – dakle, 'nose' se sićušna tijela sa što većim grudima. Izvan porno industrije žene ipak ne izgledaju tako te se iz istog razloga svaka prosječna žena osjeća nesigurnom po pitanju svog izgleda. Isto tako, svaka prosječna žena povlači paralelu – muškarcima su draže porno glumice i jedino su vam one seksi.
U gornjem pasusu, autor već počinje penetrirati u srž problema, u nekoliko postavljenih teza.
1. Dakle, u pornićima su žene zgodne, sićušnih tijela i što većih grudi, pa žene zbog toga imaju komplekse.
Svaka iole razumna žena zna da su, u stvarnom životu, šanse da žgoljavica od 50 kila ujedno ima sise jedva sapete u grudnjak br. 5, realno vrlo, vrlo male. I da si svaka žena, sa relativno skromnim fondom sredstava može napraviti iste takve. Ne znam zašto više žena ne iskorištava tu mogućnost, i zašto autor nije, umjesto što savjetuje muškima da porade na osjećajima svoje partnerice, jednostavno uputio žene na kolektivni boob-job. Bit će da je zaboravio.
2. A-ha, autor ipak kuži da izvan porno industrije žene ne izgledaju tako, što dovodi do toga da se SVAKA PROSJEČNA ŽENA osjeća nesigurno po pitanju svog izgleda.
Ne mogu ni pojmiti što li si je u svojoj tintari on zamislio kao definiciju prosječne žene, ali pretpostavljam da je to, otprilike, žena koja nije iznadprosječnog izgleda, te kao takva nije ostvarila karijeru manekenke ili voditeljice na TV-u (ili oboje, što je danas popularno). To što on ne bi prepoznao prosječnu ženu ni da ga zvizne buzdovanom po buljagi, nije bitno.
Inače, u normalnom svijetu izvan pornića i Nigdjezemske, svaka prosječna žena, koja nije inače i općenito iskompleksirana, pri pogledu i/ili pomisli na svog mužjaka kako gleda pornić, osjeća mješavinu zabavljenosti i sažaljenja.
Ovo prvo zato što je gotovo svaki pornić, u svojoj suštini, ženama smiješan. Glumice se ili neuvjerljivo drelje ili nezainteresirano slažu glupe face, scenografije i koreografije se kreću od urnebesnog do grotesknog, kao i glumci i njihovi kurci. Što je najtragičnije, i prosječni inteligentni muškarac pornić ne promatra kao umjetničku formu, nego zanemaruje sve aspekte koji vrijeđaju njegovu inteligenciju i drka na činjenicu da se ti ljudi zbilja jebu. Što prosječna žena razumije jer (tu dolazimo do sažaljenja) muški su, po pitanju seksa, žalosna stvorenja, koja štošta podređuju batini.
Prosječna žena će puno uzbudljivijom smatrati dobro odglumljenu erotsku scenu, nego najživotinjskiji stvarni seks, gdje se glumica od puste 'napaljenosti' dere ko da je kolju - ako zbog ničeg drugog, zato što ona zna da si ta ista glumica u glavi misli nešto tipa 'baš idem probati sutra one cipele... ići će mi super na onaj rozi komplet s mašnom...', 'koji film je večeras na tv-u' ili 'bože, moram promijenit posao... ne zato što me ovi idioti jebu, to mi ne smeta, nego mi je dosadno za popizdit'.
Muškarac, iako svjestan činjenice da to vrištanje jest gluma, često to zanemaruje, jer njegovom kurcu treba vjerodostojnost, kako bi drkicu priveo kraju. Osim toga, budimo realni, svaki muškarac želi vjerovati kako u stvarnom svijetu doista postoje pastusi od kojih žele urlaju u ekstazi.
Prosječna žena se nikako neće osjećati nesigurnom zbog porno glumica na koje drka njen mužjak jer:
a. sve da izgledaju kao Angelina Jolie, činjenica stoji da se pred kamerom jebu za novac - to je, eventualno, za sažaljevanje ili za potpunu ravnodušnost;
b. svaki normalan muškarac zna da sto puta više vrijedi umočit u ženu od krvi i mesa, kakva god da je, nego šamarati majmuna na porniće u osamljenosti vlastite dnevne sobe.
Posljednja teza iz njegovog gornjeg citata, koja nam govori kako prosječna žena iz njegovog gledanja pornića povlači paralelu da muškarci više vole porno glumice i da su im jedino one seksi, tjera me da na netom nabrojano dodam još i
c. prosječna žena zna da muškarca koji više voli gledati porniće nego ševiti svoju žensku, treba lagano uputiti ka vratima. Onim izlaznim.
Kao pomoć i savjet, on preporučuje muškima koji imaju problema sa svojim nesigurnim prosječnim partnericama slijedeći lijek:
Uvjerite partnericu da vam je seksi, udijelite joj nekoliko komplimenata (sigurno postoji neki dio njenog tijela koji vas posebno uzbuđuje).
Jadna li majka tom pastuhu koji svoju partnericu mora uvjeravati da mu je seksi! On ih još i potiče, kao da kaže 'ajde, ajde, dobro promislite, pa mora da ima bar nešto na njoj što vam je seksi... Prigušite svjetlo na minimum pa opet dobro pogledajte!
U kojem svemiru je to prosječan par?!
Da ne ulazim u druge savjete (sve redom tipa 'nemojte ostaviti sve na riječima, možete joj i rukama pokazati', 'lovite je po stanu ako se opire', ili 'kupite joj seksi gaćice', nastavljam dalje:
Možda se problem kod vaše partnerice javlja iz razloga što porno filmovi prikazuju žene kao zamjenjive ili pak poslušne objekte koji samo čekaju zapovijed. Dalje, možda baš zbog toga misle da i vi uživate u istom i žene gledate kao objekte za zabavu.
Kako je riješiti retorike koju proklamiraju ona i njene prijateljice za kavom?
Dakle, ako žena ima nešto protiv toga da (bilo koji) muškarac gleda žene kao objekte za zabavu koji samo čekaju zapovijed, ne bi li raširile noge pred NJIM, gospodarevim kurcem, onda joj je to od retorike koju proklamiraju ona i njezine prijateljice na kavi, i toga ju treba riješiti.
Autor, kao i čitatelj, odmah vizualizira sijelo brkatih baba u maskirnim uniformama koje planiraju provesti vojni udar kastriranjem, te daju jedna drugoj savjete tipa 'e sad mu nemoj dat mjesec dana, pa nek si gleda porniće!'
Protiv takvih kretena, nažalost, ne pomaže nikakvo proklamiranje retorike, već samo Pips ili drugo sredstvo protiv gamadi, te vrata. Da, opet izlazna.
I napomena: kad su u pitanju kreteni, ženama najdraža retorika nije feminističko debatiranje o potlačenosti, nego smijanje njegovom kurcu (koji je ili mali, ili ružan, ili iskrivljen, ili čudno stoji...), impotenciji i/ili nesposobnosti u krevetu. A takav koji se ne može napaliti na konkretnu ženu, nego mu za to treba pornić, sigurno nije dobar u krevetu.
Opet preskačem par korisnih savjeta i prelazim na jedan od zaključaka:
Vama nužno trebaju pornići? Spadate u onu skupinu muškaraca koji se bez njih ne mogu uzbuditi ni svršiti, a vaša ih partnerica ne podnosi? Imate problem, a i vaša draga, jer pornići su 'najbolji' način kojim ćete joj definitivno ubiti svaki osjećaj za seksualnost.
Kakva prosvijećenost - I.B., umjesto da muškarcima, koji se bez pornića ne mogu uzbuditi ni svršiti, preporuči dobrog psihijatra, kaže da takvi imaju problem.
Čisto za usporedbu, činjenica da se žene na kavi smiju ružnom muškom kurcu i njegovoj mlohavoj izvedbi, I.B.-u bi vjerojatno bila i više nego dovoljna da ih sve proglasi nedojebanim feminističkim lezbama. A oni 'imaju problem'.
U tom tonu dalje:
...ako se uspaljujete na nasilje i bizarni seks, nije ni čudo da se vaša draga ne osjeća ugodno. Naprotiv, sigurno se pita što uopće radite s njom ako tražite nekog spremnijeg na avanturu.
Nasilje i bizarni seks? Ona se ne bi trebala osjećati ugodno? Još uvijek nigdje ni riječi o psihijatrijskoj pomoći? Haloooo?
I, konačni zaključak ovog remek-djela - ako je on baš stvarno voli, a ona mu još uvijek sere što radije gleda porniće nego nju, kao posljednji adut, članak preporuča njemu nek ili prijeđe na mekše porniće, koji će joj valjda manje smetati i neće ga doživljavati kao totalnog perverznjaka, ili potakne nju neka ona odabere pornić, i pogleda s njim, pa će se tako osjećati uključenom i u taj dio njegovog života.
Bez da se upuštam u daljnje komentiranje ovih rečenica, jer me pomalo već boli glava od količine kopipejstanih gluposti, još jednom ću glasno i jasno pitati:
U KOJEM SVEMIRU TA PROSJEČNA ŽENA I TAJ PROSJEČNI MUŠKARAC ČINE PROSJEČAN PAR !?
Vjerojatno u istom onom svemiru u kojem je I.B. novinar.