Marketing
U početku bijaše...riječ, ako se ne varam?
Jezična struktura omogućuje smisleno razmišljanje... Ako značenje potječe iz jezika, koje je porijeklo jezika?... Ne možeš biti izvan jezika da bi ga razumio... Suprotnost znanju nije neznanje nego laž i prijevara. Postmodernizam za početnike
Čitam neki dan, više se i ne sjećam dal na Blogu il u nekom (elektronskom) časopisu o važnosti riječi, jezika, svega ikad izgovorenog i napisanog u ljudskoj povijesti. Jezik i pismo, osim što su uporni i hrabri nositelji kolektivne memorije ljudske vrste, bitno označuju i svakoga od nas, omogućavaju nam socijalizaciju, uspjeh u društvu, ljubavnu i životnu sreću. Svatko je od nas više puta doživio neobičnu zgodu, koja mu je potvrdila važnost riječi i natjerala ga da razmisli o mističnoj vezi jezika i bliske stvarnosti koju pokreće. Znamo svi koliko mnogo može učiniti prava riječ u pravo vrijeme i obratno. Nisam vjernik, al znam da i sveti spisi poprilično mudruju o stvaralačkoj, pokretačkoj snazi riječi. E sad, kad znamo koliko je bitno ono što izgovorimo (napisano ima tek nešto manju snagu), možemo li se upitati koliko svjesno, spretno i savjesno baratamo svojim riječima? Koliko i vlastitu sudbinu određujemo onim što smo svjesno ili nesvjesno, puni ljubavi ili mržnje, proračunato ili u afektu, bunilu, rekli ili napisali i tako saopćili svijetu?
Nemam pojma, da vam pravo kažem, što vam zapravo želim reći, ali vjerojatno ciljam na to da se olako danas igramo riječima, razbacujemo značenjima, zlonamjerno iskrivljujemo smisao. Dok razulareni šef na poslu po ko zna koji put bez razloga viče na poniženog kolegu ili dok s razlogom bijesna majka obitelji tjera skrušenog oca u rodno mjesto, sjetim se redovničkih redova koji su se zakleli na šutnju i s poštovanjem održavaju svoj zavjet. Navikla sam slušati i besprizornu jezičnu buku, psovke, laži, smutnje i podvale, ali i pravo jezično blago, mudrosti i nježne riječi, tu silnu snagu još uvijek zapretenu u svom potencijalu.
Mislim da bi trebali više pripaziti što i kako govorimo, jer će zasigurno ostaviti trag u stvarnosti. Sve što smo ikad pomislili, rekli i učinili zapisano je na ploči vječnosti (ovo je iz neke mudre knjige) i svatko od nas je odgovoran za ono što ostavlja iza sebe.
I zamislite ono što ja pokušavam cijelo ovo vrijeme, da umjesto olakog laprdanja po kompjuteru, svoje misli morate bilježiti dlijetom i čekićem, i tucati kamen desetljećima da bi nešto ostalo iza vas.
Hvala na pažnji i dragocjenim komentarima, a kolege vjernike molim da me upute na stručnu literaturu.
Post je objavljen 14.12.2004. u 16:26 sati.