Danas sam imala posla da su me prsti zaboljeli a oči mi se zakrvavile... i leđa su mi se zgrbila ko onom pariškom zvonaru. I već sam mislila da ništa od bloga, uspjela sam zaviriti tek na dva-tri mjesta a onda me, kao i obično, ugrizao moj kukac. Ja vam naime imam kukca koji kad me ugrize onda ja bjesomučno lupam po tipkama nakon čega ispadne baš ovo što ćete sada pročitati, pa tko voli...
Jedna kasnouredska...
Dok prsti užurbano love slova
po crnim simbolima
pazi da leđa držiš ravno
oči suze
pogled bježi van
usprkos
vremenu koje neumitno trči
svoj šareni krug
s preprekama.
Mačka -
s prozora me gledaju
dva žuta oka.
Lijeno
nezainteresirano pomiče
rep koji udara meko
o staklo.
Vrijeme je da zauzdam vrijeme
i da zatvorim blještave stranice
s riječima koje bježe.
Još pozdrav i
Pitanja koja odmičem kao muhe
Od sebe.
Prepuštam se hladnom zraku
Čije olovne zube osjećam
Na vršcima prstiju.
I rukavice...
a onda zabrazdim i na 'drugu' stranu:
Sniježna kraljica
Snijeg mi žari lice
Dok mi mičeš kosu
Mekše je od jastuka.
U bijelim iglicama
Spasio si mi ruke
Od smrzavanja.
Igram se sniježne kraljice -
U oko sam ti ubacila krhotinu
Sebe!
Post je objavljen 14.12.2004. u 16:38 sati.