Taman kad sam napisala blog, nekaj se dogodilo s kompom i sve otišlo vrit. Da ukratko ponovim, susjed me probudio vibracijskom bušilicom u pola devet, zvao me mali od prije neku večer, knjiga mi je otišla u tiskaru, mama mi je na selu s kolegicom s kojom je radila dvadeset godina pa se tamo zafrkavaju slikajući babske akvarele, uspjela sam zaliti kutiju s natrenom filter kavom pa sad imam kocku saharidnog kristala koji ću ubuduće morati dozirati ribežom, mislim na putovanje jer Zagreba mi je lagano u komadu dosta, ptice lete ispred prozora, telefon zvonio dvaput, na Vivi je bedasta glazba, na internetu same bljezgarije, za knjigu mi je prerano, otišla sam radit i ne javljam se do popodne kad s malim idem na mjesto za šlatanje između jarunskog kanala i rijeke, stari me opet pita kad ću u Međimurje, Marijana se udaje, nemam zraka vajda je to od kave, boli me glava, želudac i bubrezi, sve je to od fast fooda, pljuga i alkohola plus rada i tulumarenja, ne može se toliko izrabljivati tijelo iako sam sve samo ne stara, jesam li pitam se, uf koji tok svijesti ruke mi se osušile od tipkanja pa zamišljam da sjedim u plićaku tropskog mora, lupkaju štapići od bambusa, robovi u lancima nose mi cugu u polovici kokosove ljuske, micek iz welness centra pita me želim li još egzotičnih trava na grudi, ovaj dan mi je prespor moram nešto samo malo, samo da mi ova fantazija s nesvrstanim bibambom još malo potraje. Telefon. Mrzim ga!
Tropicoco; Sok od ananasa iz limenke, Malibu, Bacardi i naribane vanilije po želji. Zrno kave i leda!
Post je objavljen 28.05.2004. u 10:26 sati.