Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marezd

Marketing

13. Pušiona

- Ništa ne očekujem, ništa ne planiram, rekla sam sama sebi kad sam došla s posla. I otišla na plažu dobiti još malo bojice za večeras. U deset je pao dogovor s Tetoviranim na Fontani. Nemam pojma u što bih se uvukla. Moram izgledati ležerno, a opet sređeno. Naravno, na plaži sam se zadržala vrlo kratko. Popila sam kavu, pročitala novine i već u šest počela razmišljati kako će naš susret izgledati. Bože, pa toliko mi se kuži da sam zaljubljena, po osmjehu... Uhvatila me panika kao najgoru amaterku, došlo mi je nazvati ga i otkazati sve, što naravno, nisam napravila.
Oko devet mi je stigao njegov SMS, prilično stupidan. – Nisi mi rekla da se kupaš na bazenu.
E, sad je meni zasvijetlilo milijun upitnika u glavi. Tko je tu lud, a tko blesav? Kakve veze ima to gdje se ja kupam? Znači li to da se raspitivao za mene? Je li to dobro ili loše?
Odgovorila sam nešto glupo, totalno glupo. Raspisali smo se i uopće nisam vidjela koliko je sati. U 9,45 sam skužila da ću kasniti. Na brzinu sam se tuširala i navukla prvo što mi je bilo pri ruci. I naravno, zaboravila njegovu žutu majicu koju sam oprala nakon što sam ga to jutro zalila kavom.
Komunikacija je tekla sasvim solidno, smijali smo se glupostima i ostali zadnji gosti na Fontani. Kad su se svjetla pogasila, otišli smo do grada na još jednu cugu, jer očito nam je trebalo da se još malo opustimo. Kako ništa nije radilo, sjeli smo ispred Lovre i raspričali se. Onako polupijani smijali smo se nekim glupostima, peračima ulica i slučajnim prolaznicima. Sjedili smo na metar jedno od drugog, kaubojski je svatko zajašio svoju stolicu i to je bilo to.
- Ne sviđam mu se. Da jesam sigurno bi nešto napravio, dao nekakav znak ili nešto... Stara, totalna si pušiona, promislila sam i spustila pogled da mi se ne vidi koliko mi oči zaljubljeno sjaje u mraku. Povukla sam se malo u svoj svijet s gomilu pitanja bez odgovora. Već je zora bila odavno svanula kad sam rekla da mi je ledeno. Ni to nije upalilo. Samo me gledao onim svojim velikim očima, bez riječi. – Ajmo doma, već je dan, a uskoro idemo i na posao.
Putem do auta mi je samo pramen kose pomaknuo s čela. Očekivala sam da će mi se barem približiti, poljubiti me ili bilo što drugo. Ali ništa. Sjeli smo njegov auto i odveo me do Kolovara gdje je ostao moj puntić. Ni A nisam rekla. Skrpala me nervoza. Ma zašto sam ja uopće ostala budna toliko! Nakon ovog neuspjeha bit ću u još većem kurcu nego što sam bila.
Taman kad sam htjela izaći iz njegovog auta, sasvim nespretno me ovlaš poljubio. I rekao:
– Vidimo se.
I to je bilo to. Šokirana, izašla sam totalno cool iz auta a u sebi sam od bijesa ispsovala sve živo i neživo.
– On će meni: Vidimo se! Ma što se vidimo jebem li ti... Uh! Da vidimo se. Ma nabijem te na to vidimo se. Nema šanse. Pa što sam ja neka balavica od trinaest godina koja na kuži da si je poljubio reda radi. Ma neš ti majci svojoj Maru vidit, pa taman još sto puta bio Tetovirani.
Leu sam nazvala odmah u devet i ispričala joj što se dogodilo.
– Stara, dvi su teorije: ili je impotentan ili je peder, treće nema. Pa bar bi pokušao nešto, bilo što. Ma, to ti je to.
O jebote život, stvarno imam problema s tipovima. Ili me napadaju oni koji mi se ne sviđaju, ili se ja ne sviđam onima koji se meni sviđaju. Pa ja sam definitivno najsjebanija žena u ovom gradu. A tko će još Roku reć da nije bilo ševe? Pa neću moć živa ostati od njegovog zajebavanja.
Zato sam ja napravila prvi korak. Nazvala sam ga i rekla:
- Slušaj Roko, bolje da ti odmah kažem. Ja sam, iako ništa nisam planirala, Tetoviranog htjela poševiti, ali on nije davao znakove života. Tako da ni od sprinta ni maratona ništa. I molim te, imaj u vidu da ti je frendica u još većem bedu nego je bila, budi nježan i nemoj mi krv na slamčicu piti...
Na poslu sam bila poprilično nadrkana. Poslije toga sam otišla s Rokom na kavu.
– Dobro stara. Nije smak svita, ti si se tila poševit, on nije... a što ćeš sad, bit će još dana i još Tetoviranih. A možda je htio s tobom bit samo prijatelj...
Ma da, samo prijatelj. Ne pušim te priče. Imam ja svoje prijatelje koje ne bih odvela u krevet. I ne bi trpila njihove pizdarije da mi nisu frendovi. Nemam pojma koji je kurac ovaj htio od mene, nitko ga nije tjerao da provisi noć na Trgu sa mnom.
- Vidiš zašto su žene u Zadru isfrustrirane. Zato što ih tipovi ne jebu ni dva posto. Brate, na sto tipova ima pet puta više žena, mogu okrenuti koju god hoće, a na kraju neće ni to, rekla sam Roku.
– Zato smo babe-tračare, ljubomorne jedna na drugu i zato su nam krpice i šoping postale opsesija. Jer ste vi nesposobni. Vama je glavno da znate da se nekome sviđate, time hranite svoj ego, a kurcem ne bi maknuli...
Došla sam doma, raspalila glazbu na sav glas i išla pospremiti stan. Dobra terapija za obuzdati bijes. Oprala sam zavjese, izglancala sve moguće površine po stanu, presložila po tri puta ormare... Do navečer sam bila mrtva žena. Ali neka, radna terapija je uspjela, boli me više neka stvar za sve.
Pri pospremanju sam naišla na vibrator – rođendanski poklon frenda Marina. Stavila sam ga za svaki slučaj u kupaonicu. Napunila sam kadu, nakrcala mirišljave soli i dobro se opustila. Taman kad sam htjela upotrijebiti to gumeno stvorenje po prvi put, da ne kažem kako rođendanski poklon nije poslužio svrsi, skužila sam da su mu baterije prazne. Koja ironija! Sama sam se sebi nasmijala i rekla: - E, tko je pegula – pegula je!
Obukla sam majcu koju nisam vratila Tetoviranom i odlučila jedan dan u životu biti kao oni – muškarci. Uzela sam pivo iz frižidera, okrenula talijanski program na nogomet i ispušila cijelu kutiju cigareta. Iživcirala se što su moji favoriti u crveno-crnim dresovima izgubili i ispsovala se ko zadnji navijač, bacajući limenke po dnevnom boravku. Pogledala Zvjezdane staze, vidjela na mobitelu 14 neodgovorenih poziva (Tetovirani – zamisli, sjetio me se), pročitala SMS-ove da što se ne javim, gdje sam i nisam li valjda nešto ljuta. Među njima je bio i onaj: Vrati mi moju majcu:-)!
Aha, mo'š mislit kako ću ti je vratiti, načekat ćeš se. Sad ti malo pati bejbe. Baš je super ponašati se kao muško, nek je i njima malo pušiona, ne moram


Post je objavljen 14.12.2004. u 15:36 sati.